SVETKOVINA SVI SVETI; Slavimo sve svete na Nebu, znane i neznane

Pri samom spomenu svetkovine Svi sveti većini ljudi na pamet odmah padnu gužve na grobljima, javljaju se slike gomile cvjetnih aranžmana, svijeća i lampiona koji svjetle dugo u noć sve do Dušnog dana. Ni jedan dan, ni jednu noć u godini počivališta naših pokojnika nisu tako osvjetljena, niti s toliko brižnosti i pažnje urešena kao tih dana. No, jesmo li se ikada zapitali što je to uopće dan Svi sveti, zašto se tako zove i što predstavlja?

Svi sveti na Nebu, znani i neznani

Papa Grgur IV. 835. odredio je da se svetkovina Svi sveti slavi 1. studenoga, a opat u Clunyu sv. Odilo 998. uveo je Dušni dan koji se slavi 2. studenoga. Na svetkovinu Svi sveti vjernici slave svete u nebu i znane i neznane, a na Dušni dan se prisjećaju svojih pokojnika moleći za njih i moleći im se za duhovnu pomoć. Dušni dan često mnogi poistovjećuju s pojmom Dana mrtvih, što se kosi s vjerovanjem Crkve, jer vjernici kršćani vjeruju u besmrtnost duše. Dušni dan slavimo nakon Svih svetih, a on je posebno posvećen molitvi i sjećanju na pokojnike.

Sama Crkva od svojih početaka jednom godišnje je slavila sve svete mučenike. Kako vrijeme prolazi, i broj mučenika i drugih svetaca se povećao. S obzirom na to, nije ih bilo moguće sve nabrojiti, a neke od njih Crkva je razvrstala u kalendar slaveći njihov spomendan u određeni nadnevak. Naravno da se većina njih nije našla u kalendaru te zbog toga slavimo svetkovinu Svi sveti. Mnogi krivo tumače pojam Svih svetih, a važno je razjasniti da se pod tim pojmom ne misli isključivo na one koji su službeno proglašeni svetima, već i na one koji se ne spominju niti u kalendaru niti za oltarom. Pojam i dan Svi sveti obuhvaća sve one pokojne koji su za vrijeme svoga zemaljskoga života ostvarili velika djela ljubavi i milosrđa prema Bogu i prema svojim bližnjima.

Sjećanje na sve bližnje koji su otišli u Vječnost

Prisjećamo se svih zaboravljenih i neupadljivih ljudi, onih koji su živjeli u skladu s Isusovim životom, ljudi koji su savjesno obavljali svoje obaveze i dužnosti, pomagali drugima, često podnosili nepravde, pokorom zadovoljili za svoje grijehe i svjedočili veliku požrtvovnost, oni koji su svojim skromnim životom zavrijedili ući u slavu Božju. Osvrnimo se oko sebe, prisjetimo se naših roditelja, naših liječnika, domovinskih branitelja, svećenika, radnika različitih struka koji su na specifičan način uljepšavali i olakšavali naš i živote drugih ljudi, a napustili su ovaj zemaljski život i otišli u Vječnu Domovinu. Svi oni pripadaju mnoštvu svetih i njima je posvećena ova svetkovina.

Što znači biti - svet?

Misao na živote svih svetih potiče nas na razmišljanje kako bi i naš život trebao biti dobar i svet, protkan pažnjom i milosrđem za zaboravljene, za sve one koji su odbačeni ili usamljeni, za našega Isusa koji nas je otkupio. No, što to uistinu znači biti svet? Svaki svetac nosi u sebi ljudske tragove i naravno da nitko od njih nije bio anđeo. Sveci su ljudi koji se svom svojom dušom predaju Bogu i ljudima. A Bog izabire one koji su skromni, ponizni u svemu što rade, neugledne i prezrene od strane ljudi, kako bi od njih stvorio velikane. Sveci su ljudi koji umiru ne mrzeći nikoga, ne mrzeći svoj život, oni umiru opraštajući, ljubeći i s molitvom na usnama.

Značenje Isusovih blaženstava

Isus u svome govoru na gori svečano obećava blaženstvo svim siromašnima u duhu koji nisu robovi prolaznih dobara, onima koji su gladni pravednosti, milosrdnima, krotkima, progonjenima zbog pravde, potlačenima, oklevetanima, obespravljenima. Svi koji su vjerovali i koji vjeruju u Kristova blaženstva bit će blaženi. Trebali bi shvatiti ovaj zemaljski život kao jedan most ka Isusu, kao prijevozno sredstvo do Vječne Domovine. Naš zemaljski i tjelesni život trebao bi biti shvaćen u funkciji budućega vječnoga života. Naš glavni cilj trebao bi biti Bog i njegov Sin, a naš Spasitelj i Otkupitelj.

Što je Općinstvo svetih?

Kroz razmatranja i razmišljanja o pojmu svih svetih, možemo se zapitati kako protumačiti pojam 'općinstvo svetih'. Pri ispovjedanju vjere u jednu svetu katoličku i apostolsku Crkvu, molitva Apostolskog vjerovanja dodaje i općinstvo svetih. Iz toga možemo zaključiti da je upravo Crkva općinstvo svetih.

Za vrijeme Euharistije, vjernici na zemlji doživljavaju zajedništvo ili općinstvo, jer kad god se okupljaju na Euharistijskom slavlju, čine to u zajedništvu s Papom, biskupima i sa svim vjernicima po cijelome svijetu. Kroz to zajedništvo jedni druge obogaćuju; u vjerničkom braku, ili kroz zavjetovanje na posvećenu čistoću, kroz kršćansko pomaganje bolesnih, starih ili nemoćnih i svih onih koji su potrebiti. I najmanji čin koji je u ljubavi donosi korist svima, a svaki grijeh škodi tom općinstvu.

Ako je Božji sluga, svaki vjernik će se izjasniti pred svima za Isusa Krista, ali on to čini u relativno kratkom vremenu koje čini ljudski zemaljski i tjelesni vijek, dok se Isus za ljude izjašnjava u čitavoj vječnosti, pred Bogom, svojim Ocem, pred anđelima i arkanđelima. I sam Ivan apostol i evanđelist u svojem Otkrivenju navodi: Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena sigurno neću izbrisati iz knjige života, štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima. (Otk 3,6)

N.B.T.