Staro brodsko groblje-vrijedno otkriće Jasne Lovaković

Istražujući priče o našim starim Brođanima u povijesnoj jezgri groblja otkriven je vrlo vrijedan stari nadgrobni spomenik. Iz blata i trave provirivala je samo mala, crno- bijela spomen porculanska fotografija jedne djevojčice u bijeloj haljini. Radeći nekada na arheološkim iskopinama i istraživanjima na Bjelišu, Jasna Lovaković je upotrijebila sve svoje znanje i iskustvo i stručnim alatom počela je polako iskapati zemlju oko fotografije, te se sve više i više ukazivao kameni stari nadgrobni spomenik na kome je pisalo-  ROMANA KELLER 1913-1923. Odmah smo o ovom otkriću službeno obavijestili Upravu Komunalca, a skupa s kolegom novinarom  Igorom Safundžićem, sastavili smo i javno objavili pismo i zamolbu gradonačelniku Mirku Duspari za pomoć.

 Uz razumijevanje Gradske uprave, gradonačelnika i Komunalca, izašli su nam u susret, i odmah je pismeno izdan i pečatiran radni nalog za iskapanjem i restauracijom ovog spomenika, te su obavljeni na njemu svi potrebni konzervatorski radovi i spomenik je ponovo vraćen na postolje i sagrađena je nova grobnica. Lijep primjer suradnje građana, novinara i Gradske uprave. Sto godina samoće ROMANE KELLER! Tim riječima je direktor Komunalca usporedio ovo Jasnino otkriće s planetarno popularnim romanom GABRIEL GARCIA MARQUEZA. Sto godina samoće, jer upravo su toliko fotografija i spomenik  ove djevojčice bili zatrpani u zemlji i blatu. Posebna zanimljivost ovog otkrića nije u fizičkoj veličini spomenika niti u njegovoj materijalnoj vrijednosti, nego prije svega  u povijesno etnografskoj, umjetničkoj, ali i mističnoj  vrijednosti. Jer u Brodu nitko živ ne zna tko je zapravo bila Romana Keller, tko su bili njezini roditelji, rodbina, prijatelji... 

Što smo više istraživali ovu priču, sve više smo ulazili u duhovnu dimenziju tajne, enigme, zagonetke... Tko je MISTERIOZNA djevojčica u bijeloj haljinici? Zanijemile su i matične knjige, zanijemili su i crkveni zapisi, u staroj dokumentaciji Komunalca o roditeljima Romane Keller nema nikakvih podataka, ne znaju ništa ni naši poznati brodski povjesničari, etnografi i muzealci. Kontaktirali smo i preostale dvije obitelji Keller koje žive u našem m gradu, ali ni oni ne znaju ništa, niti su u bilo kakvom srodstvu s Romanom Keller. Paučina MISTERIJE nadvila se nad ovom pričom, i zapravo ta tajanstvenost ove djevojčice čini ovo arheološko otkriće posebno zanimljivim i interesantnim.

Na žalost, Jasna nije dočekala da doživi ovaj trenutak ponovnog rađanja i novog života djevojčice nakon sto godina. Boreći se s korona virusom do posljednjeg daha, preminula je, a svoje životno djelo nije uspjela vidjeti i dočekati, a tako je silno i od srca to željela. Za nju i njenu malu prijateljicu Romanu, postavio sam na grob dvije staklene piramide s cvijećem i prigodnim tekstom, obvezao se da ću do kraja svog života posjećivati i održavati ovaj mali, napušteni i zaboravljeni grob. Romani Keller i Jasni Lovaković u čast i spomen.