Hipoglikemija - tihi ubojica iz sjene: kako je prepoznati i što učiniti kad padne šećer?

U organizaciji nedavno osnovane Udruge za osobe sa šećernom bolešću "Slatki Brod", dr. Nataša Moser, endokrinologinja i dijabetologinja iz slavonskobrodske Opće bolnice održala je u dvorani Gradske knjižnice tematsko predavanje o komplikacijama šećerne bolesti i o hipoglikemiji, stanja koje se može javiti brzo, često neočekivano, a zna nositi ozbiljne posljedice ako se ne prepozna na vrijeme.

Zašto baš hipoglikemija? Zato što spada u akutne komplikacije koje zahtijevaju trenutačnu reakciju. Koji su simptomi hipoglikemije, kako ju prepoznati na vrijeme, što pojedinac može napraviti sam za sebe – ali i kako obitelj, prijatelji i radna okolina mogu pomoći u teškim situacijama - pojasnila je dr. Moser.

A, primarni simptomi hipoglikemije, navodi, uključuju slabost, drhtavicu, osjećaj gladi i preznojavanje. Često se javlja i zbunjenost: pacijent ima osjećaj da nije "sav svoj", dok okolina može primijetiti da ne odgovara primjereno na pitanja. U najtežim slučajevima dolazi do gubitka svijesti - upozorila je. Ako je pacijent pri svijesti i može si sam pomoći, ključno je da prepozna prve znakove. Tada treba odmah izmjeriti šećer, a zatim posegnuti za "brzim šećerom" – namirnicom koja će brzo podići razinu glukoze u krvi na najmanje 4 milimola po litri. Nakon toga slijedi konkretan obrok - objasnila je dr. Moser.

No, što kad dođe do gubitka svijesti? U tom, slučaju, ističe, okolina mora odmah reagirati. No, nikako se pacijentu ne smije davati ništa na usta zbog opasnosti od gušenja. Pacijenta treba staviti u bočni položaj. Obitelj i suradnici trebaju biti educirani o primjeni glukagona – hormona koji danas postoji u dva oblika: spreja za nos i injekcije za mišić. Bez odlaganja se poziva hitna medicinska pomoć - naglasila je liječnica.

Posebno važnim smatra educirati okolinu jednako kao i samog pacijenta. Poruka je jasna: pacijent treba znati prepoznati hipoglikemiju i pomoći si dok je u mogućnosti, a okolina mora znati prepoznati tešku hipoglikemiju i reagirati bez panike. - Vjerujem da osobe sa šećernom bolešću često, ponekad svaki dan ili nekoliko puta tjedno, doživljavaju hipoglikemiju. Ponekad je ni sami pacijenti ne mogu prepoznati niti registrirati. Upravo ih želimo naučiti da to ne smiju ignorirati. Čak i ako isprave hipoglikemiju, trebaju vidjeti kad se i zašto dogodila te se posavjetovati s liječnikom o promjeni doze lijekova – osobito ako se radilo o teškoj hipoglikemiji - kaže dr. Moser. U slavonskobrodskoj Općoj bolnici se, dodaje, na hitnom prijemu vrlo često susreću pacijenti koje je u stanju teške hipoglikemije dovezla hitna medicinska pomoć.

Hipoglikemija, ističe, ne utječe samo na opće stanje organizma. Mozak je organ koji je najosjetljiviji na pad šećera jer mu je glukoza jedini izvor energije. Posljedice se kreću od zbunjenosti i razdražljivosti pa sve do gubitka svijesti, a u težim slučajevima i grčeva cijelog tijela, sličnih epileptičkom napadaju.

Kad netko kaže "pao mi je šećer, što da uzmem?" – odgovor je jednostavan: brzi šećer. Dok je osoba pri svijesti, potrebno je uzeti 15 grama brzog šećera. To može biti nekoliko fruktoznih bombona (dostupnih u drogerijama), komadić čokolade ili obični bombon, pola čaše soka, jedna jušna žlica šećera ili meda - savjetuje dijabetologinja i još jednom upozorava: hipoglikemija nije stanje koje treba olako shvatiti. No, uz dobru informiranost, pravodobno prepoznavanje simptoma i podršku okoline – ona se može uspješno izbjeći ili regulirati.

Udruga "Slatki Brod" nastavlja organizirati ciklus tematskih predavanja o dijabetesu i komplikacijama šećerne bolesti, time i svoju edukativnu misiju. Jer, znanje spašava živote. (IV)