DNEVNIK BOLESNIKA: Postao sam kiborg u porniću

U to vrijeme još nije bilo papirnato plišane krpe, pardon rode, Presoflex je radio, Svačićeva je imala par kružnih manje. Ne moći progutati kap vode bilo mi je stvarno previše. Izabrao sam da mi probušen želudac i doslovno stave crijevo da se mogu putem istog točiti sa svime. Napokon sam pomislio još ta operacija i gotovo. Ma neka me buše  kao “ Švicarski sir“.

-Vanja ne moraš se bojati zahvat ćemo ti raditi s lokalnom anestezijom.Postajem kiborgToj ženi vjerujem, dajte mi da potpišem. Potpisao sam i legao u pokretni krevet. Za par sekundi oko mene je bilo 5, 6 ljudi. svi sa  maskama (osoblje hotela). Vidio sam ekran pored sebe. Dali su mi u ruku infuziju, valjda je u njoj bio anestetik da ništa ne osjetim. Bio sam već omamljen i spojen na aparate, desno je bio onaj koji prati otkucaje srca. Raširili su mi ruke kao da me razapinju i onda su mi stavili oksimetar na prst. -Počinjemo. Dok sam skontao što počinjemo u ustima mi je bila neko debelo crijevo s kamerom. Opet ono:-Gutaj gutaj, u želucu smo! U kojem sam porniću kad su do želuca došli? Gledao sam otkucaje srca i očekivao onaj zvuk biii. -Buši tu. Ako možeš progutati knedle od straha tad sam progutao sve moguće. -Vani je, tko je vani? Moj želudac je bio vani probušen!!-Daj konac. Ispao mi je konac (gdje je ispao)?  Imam ga, vadi van. Povukli su kao neku špagu. Gotovi smo, pa ja sam živ. Dovezli su me u sobu, bez sonde, napokon.-Ti si heroj. - dolazi dr. Jasminka. Totalno mi je glas bio drugačiji kad su mi sondu izvadili. Nerazumljiv totalno. Uspio sam pitati-.Kad mogu kući?-Možeš odmah samo da Vam pokažem kako se previja peg.Boljelo me, ali kad sam čuo riječ kuća ustao sam i pravac jedva do kreveta opet.-Sestro dajte tupfere  i sredstvo za dezinficiranje rane.

Tad sam vidio u svome stomaku novi Kineski proizvod. Dr.Jasminka ga je okretala, kad je to vidjela moja supruga zavrtjelo joj se i izašla je van. U kolicima su me odgurali do auta, idem kući bez sonde napokon. Glas mi je totalno postao tih i nerazumljiv. Valjda je sonda bila blizu glasnica i njezinim vađenjem mi se govor ubrzao do nerazumljivosti. Takav sam se jedva po prvi puta popeo do 4 kata. Legao sam, a onda sve jači bolovi. Boli, kao da te  na živo buše. Isprobali smo taj peg. Grozno, vidiš rupu, cijev kako ti ulazi u stomak. Pri svakom davanju hrane se mora začepiti da dana hrana ne bi izašla natrag.-Boli zovi hitnu. Jbti PEG

Opet su došli, nosili su me u nekom kao šatorskom krilu. Dok smo išli niz stepenice, oči su mi ispale od bolova. Potpisao sam za peg, pa zar me toliko mora boljeti. Opet pravac  hotel reanimacija. Dr Jasminka me poslala na n-tu dozu zračenja, snimanje abdomena. N-ta rendgen snimka je pokazala da mi je zrak ušao prilikom zahvata u stomak. 

-Malo će te boljeti dok se taj zaostali zrak ne apsorbira.Malo je prevedeno u bolnici puno. Malo ćeš ostati, a ja zaglavim 6 mjeseci. Stisni zube i nastavi dalje, ali kako stisnuti zube, kad sam već tad bio bez njih pet, šest (prednje mi nisu dirali). Sutra kontrola. Reanimacija mi je bila kao da idem u kuhinju, još su me i nosili do reanimacije. Kad bi i došao do kuhinje, otvoriš frižider , a ne možeš ništa pojesti, ni popiti, a ono te kulen gleda. Namigne mu i zatvoriš frižider. Kao u muzeju Louvre, možeš gledati, ali ne dirati.

Totalno sam afunkcionalan

Drndali su me opet, dok sam im ja u sebi nabrajao sve po spisku. Samo da prođu ti bolovi , pa idem kod fizijatra. Previjanje je bilo čudno, gledaš svoju rupu u stomaku, a Tea viri iz kinderbeta. Tata mi je alien, mislim da bi bio njezin zaključak, da je tad do njega riječima mogla doći. Ispustio sam neke neartikulirane zvukove, ni sam sebe nisam kužio, samo sam znao da jebeno boli. Tea je još sisala, a ja sam čekao da me natoče. Rekli su mi da mi obroci moraju biti kalorični, pa sam jeo velike količine miksane i propasirane hrane. Kako je dr. Jasminka rekla svakog dana je sve manje boljelo. Tad sam otkrio društvene mreže -Facebook, pa svi su tu, ni van više ne moram ići. Počeli su me obilazit “prijatelji“, na početku ih je bilo puno, a s vremenom je njihov broj opadao. Najugodnije mi je iznenađenje bio Hrvoje (a koliko Hrvoja), s kojim sam zbog mladenačkog inata i svoje tvrdoglavosti prekinuo komunikaciju. On je kao svoju prethodnicu poslao svoju curu Željku.

 Valjda mu je bilo teško vidjeti mene, kao i većini. Dolazili su i odlazili, ali 4, 5 pravih se do danas vrača. Baba roga sam bio, ali bez surle. Teško mi je bilo i pratiti što pričaju a njima još teže mene, kad sam bio zaokupljen virtualnim. Mislim da bi me tad u Kini bez problema razumjeli. Tea je plakala za sisom, a ja za injekcijom, onom XXL  veličine. Spustio sam se i drugi puta dolje. Radna posjeta kod fizijatra je bila super. -Ok si ti, ali si totalno ne funkcionalan.

 Valjda liječnici iz pristojnosti ne smiju napisati dijagnozu sjeban. Nisam nikad provjeravao da li postoji na latinskom riječ sjeban. Bar bi mi bili lakše to za razumjeti pored tih svih latinskih dijagnoza. Hod uz pridržavanje jedne osobe. Hodao sam kao neki ranjeni boss sa tjelohraniteljem. Obično su bili ženski (Gadafi je uvijek kao i ja u pratnji imao žene kao i ja tad je još bio živ). Odobrili su mi fizikalnu terapiju u kući, tri puta tjedno.