Današnja djeca odrastaju drugačije nego mi

Sjećate li se svog djetinjstva? Nakon škole jurili smo na igralište, vozili bicikl, igrali nogomet ili jednostavno pozvonili prijatelju na vrata i pitali: "Možeš li van?" Mobiteli nisu postojali, internet je bio nepoznat pojam, a roditelji su uglavnom znali gdje smo jer se naš svijet protezao nekoliko ulica od kuće.

Danas je slika drukčija. Djeca se i dalje smiju, igraju i stvaraju prijateljstva, ali velik dio njihova života odvija se u digitalnom okruženju. Umjesto igrališta često biraju grupni chat, umjesto zvona na vratima videopoziv, a umjesto albuma sa sličicama dijele fotografije i kratke videozapise. Mnogim roditeljima to djeluje strano i ponekad izaziva zabrinutost. No, prije nego što zaključimo da je sve krenulo u pogrešnom smjeru, vrijedi zastati i postaviti jedno pitanje: jesu li se promijenila djeca ili svijet u kojem odrastaju?

Današnja djeca pripadaju prvoj generaciji koja od najranije dobi živi uz internet. Njima digitalni svijet nije novost koju su morali učiti, nego sastavni dio svakodnevice. Zato ih stručnjaci često nazivaju digitalnim domorocima. To ne znači da su stručnjaci za tehnologiju niti da automatski znaju prepoznati opasnosti na internetu. To znači samo da im je korištenje digitalnih uređaja prirodno, jednako kao što je nama bilo uzeti bicikl i otići u susjedstvo.

Važno je razumjeti i da internet za djecu nije samo mjesto za zabavu. Ondje razgovaraju s prijateljima, traže informacije za školu, gledaju edukativne sadržaje, razvijaju hobije i igraju igre u kojima surađuju s drugima. Prema izvješćima UNICEF-a i OECD-a, digitalne tehnologije djeci mogu otvoriti brojne prilike za učenje, kreativnost i povezivanje, ali samo uz podršku odraslih koji ih uče kako ih koristiti odgovorno i sigurno. Upravo zato stručnjaci sve više naglašavaju da nije dovoljno brojati sate provedene pred ekranom – jednako je važno razumjeti što dijete na tom ekranu zapravo radi.

Roditelji često osjećaju da zaostaju za tehnologijom i da njihovo dijete zna više od njih. To je u mnogim slučajevima točno, barem kada je riječ o korištenju aplikacija ili novih trendova. Međutim, djeci nije potreban roditelj koji zna koristiti svaku društvenu mrežu ili odigrati svaku novu igru. Potreban im je roditelj koji će pokazati interes, postavljati pitanja i biti osoba kojoj se mogu obratiti kada nešto pođe po zlu.

Zato možda najvažnije pitanje nije koliko vremena dijete provodi na internetu, nego koliko mi poznajemo njegov digitalni svijet. Pitajte ga koju igru trenutno igra, tko mu je omiljeni kreator sadržaja ili što ga je danas nasmijalo na internetu. Takvi razgovori ne traju dugo, ali mogu izgraditi povjerenje koje će jednog dana biti važnije od bilo koje aplikacije za roditeljski nadzor.

Naša djeca neće odrastati u svijetu bez interneta. Naš zadatak nije vratiti ih u prošlost, nego ih pripremiti za budućnost. A prvi korak prema sigurnijem odrastanju nije zabrana – nego razumijevanje.

Ako danas ne razumijemo digitalni svijet svoje djece, sutra ćemo teško razumjeti njihove probleme.

U sljedećem članku istražit ćemo zašto nam se ponekad čini da je djeci teško odvojiti pogled od ekrana.

Ivan Jerković
foto: AI