Brodski Roki

Iako sam želio samo mir i da mirno završe svi procesi i što bi rekli moji „unfali“ prečesto sam se i osjećao i osjećam kao sa sam s onostrane strane zakon. Moj jedini prekršaj bio je onaj za nevezanje pojasa, ali život mi je postao upravo kao ona lijepa zgrada u Brodskoj bolnici

Psihijatrija

Presuda ili riješene Općinskog suda bila je savršena sa me derne još koji moždani (treća sreća). Kriv sam što sam bolesni tata. U rješenju piše da djeca nastavljaju živjeti s majkom, ali skrbništvo ostaje zajedničko. Ne razumijem, moram priznati, zašto od mirnog razvoda prave konfliktni. Naravno da sam se žalio. U kratkom roku Županijski sud  je srušio odluku općinskog i postupak vratio na početak. Ivanin i moj dogovor oko viđanja djece je i dalje funkcionirao, ali sam se bojao onoga ˝ali˝. Napokon sam dobio termin za grupnjak, pardon grupno vještačenje  isi stručno kako oni kažu „ multidisciplinarno“ u:

„…nedjelju ujutro u 8 sati, 05.listopada na Psihijatriji u KBC Sestre milosrdnice, odjel je Socijalna psihijatrija, doc dr Branka Vidrih.

˝Govori istinu onako kako je, nemoj ništa umanjivati jer si zaista prošao pakao.“

˝Možda me i ostave na psihijatriji˝.

˝Trebaš li ikakvu pomoć ili imaš li pitanja slobodno nam se obrati˝. 

S Anom sam razmijenio par kratkih poruka. Do tad sam imao vremena.

Hani i Tei sam izvadio prvu osobnu, kao i Luni putovnicu. Moji mama, tata, Hana, Tea, Luna i ja idemo na more preko Bosne. Hani, Tei i mojima i sebi naravno sam za rujan uplatio putovanje u Gardeland. Trošim daleko više nego što zarađujem a ne zarađujem ništa. 

Hana ako prođeš i 7 razred s 5 idemo u London?

Tata to oduvijek želim.

Da li je London u Europi?

Dijagnoza vaza

Što sadašnju djecu zeza zemljopis ili / ti geografija  .Koja rijeka teče ispod Savskog mosta? Nisam pitao jer nisam bio siguran kakav bi odgovor dobio.  Podmićujem od najranije dobi, to ne valja. Kako onda da postanemo društvo s nultom stopom korupcije? Nikako. Mislio sam da će me brže napustiti taj osjećaj izdanosti i napuštenosti. Kao da ga je netko sa turbo jakim Oho ljepilom zalijepio za mene. Uporno sam Ivani slao poruke da odemo s Hanom i Teom negdje na piće zajedno. Skupio sam odbijenica ka prosječan nezaposleni kad traži posao, ako nije član ni jedne političke stranke. Liberal sam oduvijek, odlučio sam se politički reaktivirati. Kao pasionirani protivnik velikih stranaka učlanio sam se u malu zeleno-liberalno i socijalnu Orah.

Počeo sam se socijalizirati, došao sam na korak do gumene lutke za osobne potrebe. Registrirao sam se na ebayu.  34 rođendan koda mi nije bio. Uh što mrzim te godine. Samo na blogu mijenjam svaku godinu i svake godine dodam jednu više. Morao bi početi varati i oduzimati si godine. Rođendan mi je bio zanimljiv. Taman sam trebao ići na šahovski turnir za osobe sa invaliditetom ˝Bosak˝. Umjesto turnira završio sam u bolnici. Dijagnoza je bila: vaza . Tri dana sam ležao u bolnici zbog vaze. Neki vrag me tjerao da vidim što ima u vazi. Bum, tras, naknadni jaoo (dok ti dođe i palca do mozga da boli). Šteta vaze. Palac mi je nozi dobio ljubičastu boju, a onda se počeo dizati nokat. Baka stara travarka mi je rekla da stavim oblog od bokvice ili blitve. Mama ju je uredno negdje nabrala i umotala mi prst. Ako me netko može naživcirati, to je Judith Reisman. Spodoba od žene s izjavama da djeca u vrtićima mijese pice guzicama. Pored nje je naravno bila gđa Markić, poznata po bistrom pogledu i što se za natalitet Hrvata brine prodajom kontracepcijskih pilula. Baka mi je rekla kad sam došao kući u srednjoj s polomljenom kosti na licu od tuče:

Vanja stavi krumpir i luk i proći će. (naravno završio sam na operaciji). 

Uh što mi baka voli biljke. Bokvica nije pomogla. Završio sam na ambulantnoj operaciji, koja je trajala dvije minute. Predimekaciju sam dobio, oko čega sam se najviše sekirao. Samo je skalperom probušila otok.

Kad mogu ići kući?

Možeš odmah, ali će ti nokat otpasti.

Ivana mi je čak došla u posjetu. Svi su žalili vazu, a malo tko mene. Ekipa s ˝Bosaka˝ mi je poslala sms:

˝ Da li je bila lijepa? ˝

˝ Tko?˝

˝ Vaza naravno.˝

Bila je dobra. Doslovno sam je s palcem razvalio kao I ona mene.

More 2014

Umjesto gumene lutke prva kupnja na ebayu su mi bile crvene papuče za van.

 Elementi  paranoje koji me često hvataju su se pokazali bespotrebnim. Hana i Tea su po dogovoru bile kod mene i idemo na more. Nekako smo se svi natrpali u auto. Već na Savskom mostu Tea je pitala:

Da li je to more? 

Skoro pa smo došli. 

Kad dođemo do Buškog akumulacijskog jezera ni sam nisam siguran da li je to more.

Nestao pas

To sam ponavljao sljedećih 7 sati lutanja i puta po Bosni. Kad smo došli morao sam buditi Hanu i Teu. Mislio sam da je Tea sve zaboravila u dvije godine koliko nije bila, ali nije. Želja mi se ostvarila napokon smo na okupu.

Tata do kad mogu biti na igralištu, zanimalo je Hanu. 

Hana ti imaš 12 godina, možeš do 9 ( 21 sat)sati. 

Tata pa tad još bude dan. 

Stvarno bude, ajde možeš do 10, ali nemoj ni minute kasnit. Uh jesam strog.Ipak sam popustio tih sat vremena nakon višesatnih pregovora.

Sljedeće godine moći ćeš do 23 h.

Pas obavlja nuždu kod  susjeda

Luna balkonski pas se pogubila. Sad ima dvorište. Nije joj bilo jasno gdje da piša i sere. Pametan pas uredno je za nuždu trčala kod komšije. Luna se greškom okupala. Skočila je u more kad je vidjela Teu, Hanu i mene u moru.  Sumnjam da se i popišala u moru .To je bilo ono shit ganjam Lunu i Teu po moru, a jedino Luna pliva dobro. Tih dana je i nestala. Našla garant nekog Dalmantinskog pasa. Sad kad dobijem seriju crnih pasa, polumaltezera s crnim točkama.. Dva dan nismo imali pojma gdje je. Komšinica Gita iz Sinja je došla. 

Mislim da je u rupu kod Ruskog hotela (u kojem nema Rusa) upao Vaš pas.

Luna je pokušavala doći  do kuće. 50 metara ju je dijelilo od naše kuće. Jadna je pokušavala doći ali rupa ju je zeznula. Hana ju je uz pomoć prijateljice izvukla. Jadna nije od sreče znala do kog bi prvog. Voda joj je definitivno najviše falila. Odlučili smo otići na Poljud i Anti na grob. Groblje smo našli iz drugog pokušaja, prvo smo završili na Solinskom groblju a onda smo totalno zalutali. Iz druge smo našli. Prijatelj Ante je falio, ali mogu ga samo jedino ovako „vidit“ svake godine. Vozili smo se te godine i u podmornici. Super iskustvo. Na dnu Jadrana vidjeli smo par guma i podosta oksidiranih konzervi. Platiš podmornicu da te vozi a ona ni ne zaroni. Dobro je da nije ionako sam klaustrofobičan. Molio sam se koliko znam da stvarno ne zaroni. Fora je u tome što je ona nas vozala po plićaku u nekoj uvali, pa je izgledalo, kao da smo na dnu. Hanin portret sam dao napraviti kad je imala tri. 

Tea došlo je vrijeme za tvoj portret. Moraš samo biti mirna sat vremena na rivi dok te čika slikar naslika. Tata , a što je to vrijeme? Pitaj me zo za par godina, a što su to godine?

Portret

Mala pozerica je bila mirna. Hana je otkrila neki svoj Hip Hop stil, nije koalicija one dvije morbidne  i minorne stranke. Tko sam ja da sudim, neka samo ima svoj stil. Valjda neće bar do 30-e otkriti tetovaže i narodnjake. Hani će uskoro trebati terabajti za selfie. Meni su bili  kilobajti dovoljni,  ipak sam generacija Commodorea 64, a sad mi kćeri ne znaju ni što je to kaseta. Ipak sam ja da učitam igricu morao imati šarafciger. Za cd znaju, da im kažem za dvd? Ta  dva dva tjedna su stvarno proletjela. Moram cure vratiti a da ih nisam ni posudio.

Švrćo, Nero, Lili, Kvik, Murko, tako je išlo nabrajanje prvo životinje a onda:

Vanja ručak! Tako je bilo  prije 20 godina.

Danas sam ipak malo napredovao.

Hana, Tea idemo kući! Luna dođi ovamo da ti dam kost, Vanja idemo! 

Hajduk i Poljud

Sličnost postoji s ranijim vremenom. Na povratku sa Tei skoro kupio motorić za curice. Bilo bi malo čudno da dijete od 5 godina ide na motoriću preko granice. Te 2014. išao sam na Poljud a Poljuda nisam ni vidio. Kupio sam najjeftiniju majicu s natpisom Hajduk. Dres mi je bio skup, pričekati će neka bolja vremena.

Kao pravi Hajdukovac naravno da znam nabrojati najboljih jedanaest:Beara – Džoni, Buljan, Holcer, Jarni – Slišković, Mužinić, Jerković, Vukas – F. Matošić i Šurjak. Naravno to su imena koja svaki navijač zna, a 2014/ 2015 moram priznati da pratim sam dvojicu Caktaš i Maloča.

Odlučio sam održati sebi davno dano obećanje i počeo pisati Dnevnik bolesnika. Ponajviše da izbacim i pokušam zaboraviti sve negativno šta mi se dogodilo. Cilj je do rujna 2015.  završiti s pisanjem. Na povratku s mora me dočekao odvjetnik s odlukom Županijskog suda. Rastava se zbog nepravilnosti u vođenju postupka vraća ponovo na Općinski sud. Da se ni rastati od mene nije lako to znam. Znam samo da mi se ne da opet ići u zgradu crvenih ciglica.U rujnu poslije Gardelanda počinjem opet s sudovima, vještačenjima. Bilo bi mi jednostavnije da sam stvarno nekakav kriminalac.