Bivši sudac Mirko Živić odradio kaznu 568 sati rada za opće dobro

Dugogodišnji sudac Kaznenog odjela na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu, Mirko Živić, završio je izvršavanje kazne rada za opće dobro na koju je bio osuđen u postupku vođenom pred Županijskim sudom u Osijeku.

Prema dostupnim informacijama, kaznu je odradio u Udruzi Regoč, koja je registrirana u Slavonskom Brodu, dok svoje prostorije ima u Bukovlju. Tako je nekadašnji sudac, naviknut presuđivati s povišene sudačke katedre, ovoga puta morao „zasukati rukave“ i pravdu iskusiti iz nešto drugačije perspektive kroz rad za opće dobro.

Svoj (ne)slavni rad je započeo 19. studenoga 2025. godine, a prema presudi bio je obvezan odraditi ukupno 568 sati u roku od dvanaest mjeseci. Sudeći prema dostupnim informacijama, nekadašnji sudac posao je obavio u znatno kraćem vremenskom roku, očito svjestan da je i posljednja odrađena minuta važna kako bi presuda bila izvršena, presuda kakve je tijekom svoje, sada već pomalo „neslavno završene“ sudačke karijere, i sam izricao mnogim drugim prekršiteljima zakona.

Podsjetimo, 17. rujna 2025. godine na Županijskom sudu u Osijeku donesena je presuda temeljem sporazuma stranaka kojom je Živić, tada već bivši sudac Općinski sud u Slavonskom Brodu, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Sud je pritom odlučio da se kazna zamijeni radom za opće dobro na slobodi.

Optužnica ga je teretila za krivotvorenje sudskog rješenja o produljenju istražnog zatvora moldavskom državljaninu Elmir Bairamov. Prema navodima optužbe, 18. veljače 2025. godine, kao predsjednik optužnog vijeća Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Živić je odlučivao o prijedlogu Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu za produljenje istražnog zatvora Bairamovu. Sjednicu je, međutim, održao bez nazočnosti članova optužnog vijeća i braniteljice okrivljenika.

U zapisniku sa sjednice, kako se navodi u optužnici, neistinito je naveo da su članovi vijeća bili prisutni te da se braniteljica Ana-Maria Bogović nije protivila prijedlogu za produljenje istražnog zatvora. Nakon toga samostalno je donio i objavio rješenje o produljenju pritvora.

U zapisniku je također navedeno da se braniteljica odrekla prava na žalbu i da je vlastoručno potpisala izjavu o odricanju, iako se to, prema optužbi, nije dogodilo.
Živić je potom sastavio i pisani otpravak rješenja o produljenju istražnog zatvora u kojem je ponovno naveo da je odluka donesena uz sudjelovanje članova vijeća te da se braniteljica nije protivila prijedlogu i da se odrekla prava na žalbu. U evidenciji e-spisa potom je označio klauzulu pravomoćnosti rješenja, čime je, prema optužbi, Bairamovu onemogućeno ostvarivanje prava na stručnu pomoć branitelja i podnošenje žalbe.

Ironijom sudbine, sudac koji je godinama odlučivao o sudbinama drugih sada je i sam morao proći kroz pravosudni sustav ovaj put s druge strane zapisnika i presuda. A kako kažu oni koji prate pravosuđe, ponekad i oni koji dijele pravdu završe u situaciji da im je pravda naposljetku i dosuđena.