SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online
Oglas
Oglas

ALEKSANDRA BERIĆ, PREDSTAVNICA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE ZA NAJUZORNIJU HRVATSKU SEOSKU ŽENU: Kad se radi i osjeća srcem, ništa nije nemoguće

6.10.2024. u 11:40
TEKST: S.T.
FOTO: Ustupljene fotografije

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | ALEKSANDRA BERIĆ, PREDSTAVNICA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE ZA NAJUZORNIJU HRVATSKU SEOSKU ŽENU: Kad se radi i osjeća srcem, ništa nije nemoguće

6.10.2024. u 11:40
TEKST: S.T.
FOTO: Ustupljene fotografije

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Već više od dva desetljeća, svake godine, Hrvatska bira najuzorniju seosku ženu. Od sjevera, preko unutrašnjosti i otoka, do juga zemlje, kreativne, radišne, mudre i poduzetne, sve redom uzorne hrvatske seoske žene, predstavljaju ponos svojih županija, promovirajući i afirmirajući život na hrvatskom selu, očuvanje obitelji i kulturne baštine, kao i važnost i vrijednost žene na selu. Ove godine natjecanje za najbolju dogodit će se u Benkovcu, 12. listopada, u susret Svjetskom danu seoskih žena, a “boje” Brodsko-posavske županije branit će Aleksandra Berić iz Nove Gradiške
Akademski status, brojne životne i poslovne uloge, majčinstvo, vođenje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva, sve to Aleksandru Berić iz Nove Gradiške, čini idealnom kandidatkinjom za najuzorniju hrvatsku ženu na ovogodišnjem natjecanju u Benkovcu na kojem će predstavljati Brodsko-posavsku županiju. Kako je, uopće došlo do nominacije i tko je Aleksandra Berić?
Iako, imenom i prezimenom i samostalno predstavljam Brodsko-posavsku županiju, na što sam iznimno ponosna, za sve ono što jesam i što sam postigla, zaslužno je jako puno ljudi. Prije svega, moja obitelj, dvoje djece i suprug s kojim vodim poljoprivredno gospodarstvo, majka, svekrva, suprugova sestra, ali i generacije snažnih žena prije mene. Magistra sam agroekonomike, trenutno na postdiplomskom studiju u Osijeku, suradnica za gospodarstvo u Gradskoj upravi, voditeljica Društva agronoma, volonterka u DVD-u Ljupina. Sve moje uloge i svakodnevni rad, još prije koju godinu, prepoznali su kolege savjetnici iz Ministarstva poljoprivrede i predložili mi da se okušam na Izboru za najuzorniju seosku ženu, za što sam se, tek ove godine, osjetila spremnom. Uz svakodnevni rad na osnaživanju zajednice, u čemu posebno uživam, vjerujući kako nam je svima dužnost pomoći s onim u čemu smo najbolji, ključan je bio i projekt “Kuća moje baštine”, na koji sam iznimno ponosna, jer, na određeni način, povezuje sve ono što volim i jesam, a obiteljskom gospodarstvu daje i turističku dimenziju, što su vještine koje se vrednuju i na natjecanju, a koje ću, na najbolji način, nastojati pokazati i u Benkovcu, 12.listopada.

ALEKSANDRA BERIĆ, PREDSTAVNICA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE ZA NAJUZORNIJU HRVATSKU SEOSKU ŽENU: Kad se radi i osjeća srcem, ništa nije nemoguće


Kako izgledaju pripreme za izbor i što sve, po vama, čini najuzorniju seosku ženu?
Uz iznimno jaku konkurenciju koju čine brojne obrazovane, snažne i spretne žene, pripreme nisu ni najmanje lake. Prvi je dio uključivao večeru koju sam, za članove žirija, pripremila na svom gospodarstvu koje se bavi ratarstvom, svinjogojstvom i uslugom agroturizma, sastavljenu od domaćih, suhomesnatih proizvoda, ali i odojka, pečenice, našeg tradicionalnog slavonskog specijaliteta, obavezan prilog svim slavljima, pri čemu se posebno ocjenjivala prezentnost i ukupna urednost gospdarstva. Drugi dio, daleko zahtjevniji, slijedi 12.listopada, kada ću se predstaviti u slavonskoj nošnji, s autentičnom frizurom. Kako bi to učinila što bolje i kvalitetnije, konzultirala sam se s članovima KUU Cernik, ekipom ljudi koji znaju “svoj posao”, jer sve treba biti “tip top”, a mi natjecateljice, ogledni primjerci uspješne seoske žene, što, znajući kako je svaki OPG, baš kao i svaka od sudionica, unikat i priča za sebe, neće biti ni malo lako.

ALEKSANDRA BERIĆ, PREDSTAVNICA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE ZA NAJUZORNIJU HRVATSKU SEOSKU ŽENU: Kad se radi i osjeća srcem, ništa nije nemoguće


Mi koji imamo sreću, pa još uvijek živimo u doticaju sa selom, pojam ruralnog do nedavno smo uzimali zdravo za gotovo. Mijenjaju li se, u tom smislu, stvari i postajemo li svjesni bogatstva koje imamo?
Na žalost, kao i sa svim drugim i ovdje počinjemo cijeniti ono što imamo tek onda kada je toga sve manje, ali veseli me i da je sve više mladih ljudi koji se, ipak odlučuju vratiti selu i poljoprivredi i nastojati sačuvati vlastito nasljeđe. Ja sam imala sreću da me je to oduvijek zanimalo i da sam, na određeni način, u sve četiri strane obitelji, još od djetinjstva, bila jedina kolekcionarka. Sve prikupljeno i sačuvano svoje je mjesto našlo u “Kući moje baštine”, prostoru koji je čitavom gospodarstvu dao novu, agroturističku dimenziju, a svima nama, jedinstveni obiteljski muzej ispunjen predmetima i oruđem koja su koristili naši preci u obavljanju kućanskih i poslova u poljoprivredi, a od koji su nekih stari i više od sto godina, kao i meni, posebno dragim, zidom s fotografijama svih članova obitelji pod nazivom „Tko smo mi“,koji vizualno dočarava obiteljsko stablo sve četiri obitelji od kojih je i potekla današnja obitelj Berić. Kuća zabatnog pročelja karakterističnog za gradnju starijih kuća u ovome kraju, takozvana “kuća na čelo”, uređena kombinacijom modernog industrijskog i etno stila u repliku stare slavonske kuće, na dvije je etaže, s prizemljem u kojem je kuhinja za prijem turista, blagovaonicom i potkrovljom u kojem s dvije sobe za noćenje, opremljena vrijednim komadima namještaja i etno zbirkom. Vrijednost projekta je i u njegovom ekološkom karakteru, jer svi ugrađeni i korišteni materijali u izgradnji ove eko-etno kuće, reciklirani su. Stare cigle, crijep i grede korištene su za dekorativnu izgradnju zidova, fasada je izgrađena od stare cigle, a od greda je napravljen namještaj, odnosno kreveti za sobe po mjeri. Staro perje se ponovno koristi za jastuke i pokrivače na krevetima, kao i staro ruho, ručnici i dekorativni predmeti poput zavjesa i stolnjaka, a kako bi spojili tradicionalno i suvremeno, tu su i solarni paneli. Uz mogućnost dodatnog prihoda, kroz usluge smještaja i najma poslovnog prostora, ovaj je projekt u potpunosti, od ideje do realizacije, moj i naš, obiteljska priča na koju sam iznimno ponosna, jer odaje priznanje svima onima prije nas, koji su generacijama stvarali ono što sad imamo, počevši od suprugovog djeda čije smo početke u poljoprivredi, trudom, radom i zalaganjem, najprije okrupnili a onda i doveli do današnjih razmjera.
Kada već govorimo o suvremenom trenutku, gdje su selo i poljoprivreda danas i kakva im je budućnost?
Čini mi se, na putu opstanku samo velikih, iako stižu nove, mlade generacije koje postaju svjesne kako urbani život u prenapučenim gradovima, ne nudi sve. Uz brojne probleme poput klimatskih promjena, potrebe za promjenom kultura, važno je osvijestiti i kako biti poljoprivrednik danas znači biti obrazovan, informatički pismen, svakodnevno se educirati i pratiti trendove, imati mehanizaciju, pa i biti kreditno zadužen, jer bez toga ne ide. Na sreću, ljudi sve više osvješćuju i važnost zdrave, kvalitetne prehrane i spremni su platiti domaće, zbog čega mi na obiteljskom gospodarstvu, ne štedimo na ishrani i genetskom materijalu, što se, baš kao i kupci naših proizvoda, višestruko vraća, čime, na najbolji način i zatvaramo krug-od polja do stola.

ALEKSANDRA BERIĆ, PREDSTAVNICA BRODSKO-POSAVSKE ŽUPANIJE ZA NAJUZORNIJU HRVATSKU SEOSKU ŽENU: Kad se radi i osjeća srcem, ništa nije nemoguće


Svakodnevni rad na gospodarstvu, osmosatno radno vrijeme u Gradskoj upravi, volontiranje, pisanje projekata, briga o obitelji-sve to traži veliki trud, predanost, ali prije svega, iznimno dobre organizacijske vještine, što je, sigurna sam, još jedan od kriterija koji treba zadovoljiti i najuzornija seoska žena. Kako uspijevate pomiriti sve obveze i balansirati poslovno i privatno?
Bez iznimne podrške majke, svekrve, suprugove sestre, ali i puno drugih snažnih žena u obitelji, ne bi išlo, zbog čega stalno govorim kako na natjecanju ne predstavljam sebe, nego sve nas zajedno, jer kako ja stojim iza njih, tako i one stoje iza mene. Moram, ipak priznati kako mi dobro dođu i izgrađene organizacijske vještine, kao i poznavanje poslovnog planiranja, što je, uostalom i osnova agroekonomije, moje struke, pa i života, uopće. Veliki vjetar u leđa i snažna podrška su mi i suprug i djeca koji svakodnevno proživljavaju sve ono što proživljavam i ja- i dobro i manje dobro i koji će sa mnom i na natjecanje, jer i to je određeni dio odgoja, obzirom da čvrsto vjerujem kako djeca uče na modelu našeg ponašanja, zbog čega ih učim svim vrijednostima sela, rada i međugeneracijskog poštivanja, nadajući se kako će, poučeni našim primjerom i stilom života, ostati tu gdje smo i sada.




Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Promijeni temu