Zadnje riječi čovjeka koji je preminuo zbog kovida u KBC Osijek

Jučer smo objavili članak pod nazivom Ispovijest pacijenta koji se već tjednima u OŽB Požega bori s Post-covid sindromom. Komentari ispod članka poražavajući, mahom puni nevjerice, sumnje u cjepivo, cijepljenje, znanost i struku. Poneki su išli toliko daleko da su sumnjali u postojanje čovjeka koji je svoju traumatičnu ispovijest borbe s POST-covid sindromom podijelio sa širom javnosti kako bi barem jednog od vas osvijestio i spasio vas višetjednog mučenja u bolničkom krevetu. Jer svi su imaju nekog susjeda, rođaka, poznanika koji je tu koronu,  prebolio, kao da je prehlada, a ionako, umrijeti se mora pa što ima veze kako i u u kakvim mukama, neki su od vaših zaključaka. Žalosno.

Svi skeptici, kvazi-liječnici, šamani i ostali ini stručnjaci bi se trebali dovesti ispred Opće županijske bolnice Požega, i jedno sat-dva vremena promatrati kako liječnici i medicinsko osoblje pada s nogu u nastojanju da vase sve testira. Nažalost, koliko ogoroman obujam posla obavljaju unutar bolnice, ne možete vidjeti. Odnosno, možete, ali ako ikad završite na covid odjelu, vaše mišljenje o cijepljenju više nećete biti važno, iako smo uvjereni da tada respirator nećete odbiti.

U nastavu u cijelosti  prenosimo tekst sa Slobodne Dalmacije koji donosi još jednu životnu priču.

Dr. Igor Berecki, pedijatar koji radi u osječkoj bolnici, na Facebooku je objavio kako je jučer u intenzivnoj preminuo mladi muškarac nakon tri tjedna borbe s koronom. Bio je bez komorbiditeta.

Nakon što mu se stanje pogoršalo stavljen je na respirator. Dok su ga pripremali za intubaciju, rasplakao se. Zadnje što je rekao bilo je: "Je*** ti onog koji me nagovorio da se ne cijepim!"

Objavu prenosimo u cijelosti:

"Anegdotalni primjeri su priče iz života, pa nisu znanstveno indikativni, ne mogu se ubrajati u statistike i zbog toga nemaju racionalnu primjenjivost. Štoviše, zbog svojega naziva ("anegdota") koji pomalo vuče na humor i šalu, nerijetko ih se promatra kao neozbiljne i plitke.

A opet, kada se netko nađe s druge strane hladne racionalnosti i neozbiljne plitkosti, za njega anegdota odjednom poprimi dramatiku značajne ozbiljnosti i težine. Odjednom dobije važnost trenutka koji odjeljuje život od smrti.

Evo jedne anegdote!

Ispričao mi ju je prijatelj i kolega Dragan Maloševac. Ispričao bi on to i vama, ali je trenutno blokiran zbog prijave onih "hahahača" što stavljaju smileyje ispod statistika o obolijevanju i smrtnosti i kojima je sve ovo smiješno.

- - -

"Jučer je u intenzivnoj preminuo mladi muškarac nakon tri tjedna borbe s koronom.

 Sad sam došao u dežurstvo i pričam s kolegom koji je, kada se stanje toliko pogoršalo da više nije išlo bez pomoći mehaničke ventilacije prije par dana, sjeo do njega i objasnio mu da je bolest napredovala do trenutka kada bez respiratora nema nikakve šanse, a na respiratoru barem polovične, pa ga je uz njegov pristanak intubirao i stavio ga na respirator.

Mladog čovjeka, bez komorbiditeta.

Dok su ga pripremali za intubaciju, rasplakao se. Zadnje što je rekao bilo je: "Je*** ti onog koji me nagovorio da se ne cijepim!"

Par dana potom pluća su mu i unatoč svoj medicinskoj i respiratornoj potpori otkazala."

- - -

Kako već rekoh: znam da ovo nije statistički dokaz ničega. I da neće ući u ozbiljne znanstvene procjene.

 Ali anegdota je po wikipedijskoj definiciji "...vrsta književnosti koji se temelji na izvanrednom događaju obično iz života neke osobe. U svakodnevnom jeziku se odnosi na priču koja opisuje čudan, neobičan ili smiješan događaj."

Pa eto, ovo je bila anegdota, jedan takav, neobičan, čudan događaj iz života i smrti čovjeka koji je ipak mogao još neko vrijeme - živjeti.

A nadam se da je i dovoljno smiješna i zabavna onima koji su ga nagovorili da se ne cijepi", napisao je.

(Izvor: Slobodna Dalamcija)