Toliko je mržnje da je to ustvari ljubav

U našem lijepom Slavonskom Brodu ima svega. Od politike, sporta, kulture, pa još malo politike, društvenih događanja, ljubavi, mržnje pa još malo politike. Politiku na žalost ili sreću ne možemo izbjeći u svim segmentima društva. Postoji vlast, to su oni koji su na izborima dobili od građana najviše glasova dakle oni su "gazde". Postoje i oni koji se biraju u predstavničku vlast (Gradsko vijeće) njih su građani također birali i izabrali. Nakon izbora ide se u raznorazne koalicije, tehničke podrške ili kako god to nazvali. Sve je to legalno i legitimno. Svidjelo se to nama ili ne.

Naše domaće Gradsko vijeće u ovom mandatu ruku na srce izgleda malo čudno. Ne, ne mislim na vijećnice i vijećnike koji su izabrani nego upravo na te koalicije i tehničke podrške. Ok, tako je kako je. Postoji vlast i postoji oporba. Vlast vlada a oporba pokušava svojim pitanjima, sugestijama tu vlast natjerati da radi bolje ili pokušava svojom netrpeljivosti i mržnjom prema vlasti učiniti sve da sruši tu vlast. Upravo ta mržnja pojedinaca prema nekome je najgora. Kada nekoga toliko mrziš i to javno pokazuješ, postoji velika mogućnost da si zaljubljen u to osobu koju toliko mrziš. Mrziš je toliko da je to patološka mržnja a u stvari ga voliš.  Ne mogu reći da je to Stockholmski sindrom jer nije, ali je blizu. 

Kao klinci svi smo mi imali želje što bi bili kada odrastemo. Netko doktor, netko pjevačica, netko astronaut a netko je samim rođenjem predodređen da bude gradonačelnik/ca. Upravo taj poriv da budeš nešto što realno ne možeš biti tjera, te da nekoga toliko mrziš da ga ustvari voliš. Kada se pomiriš s činjenicom da si tu gdje jesi, kada se staviš u okvire koji su realni, kada budeš konstruktivna oporba onda se možeš baviti politikom. Davno je napisan  grafit  na jednom pročelju zgrade u Slavonskom brodu "Vodimo ljubav a ne rat"