SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

Što znamo o novom soju koronavirusa koji je danas potvrđen u Brodsko-posavskoj županiji

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Index.hr/index.hr

Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prilagodba teksta
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED
SB Online | Što znamo o novom soju koronavirusa koji je danas potvrđen u Brodsko-posavskoj županiji SB Online | Što znamo o novom soju koronavirusa koji je danas potvrđen u Brodsko-posavskoj županiji

PRIJE 3 GODINE
TEKST: Index.hr/index.hr

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

U HRVATSKOJ su danas potvrđena tri prva slučaja s britanskom mutacijom koronavirusa B.1.1.7. Uzorci su sekvencirani u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", priopćilo je Ministarstvo zdravstva. Na konferenciji za medije Stožera objavljeno je kako je detektirano još osam slučajeva. 

Prema navodima Ivana-Christiana Kurolta, koji je sa suradnicima napravio sekvenciranje, radi se o mutacijama u proteinu šiljku (spike): delecija HV69/70, delecija Y144, N501Y, A570D, P681H i T716I.

U Klinici za infektivne bolesti od 20. siječnja ukupno je sekvenciran 61 uzorak i to - 27 iz Zagreba i Zagrebačke županije, 16 uzoraka iz Brodsko-posavske županije, osam iz Virovitičko-podravske, šest iz Sisačko-moslavačke te četiri iz Bjelovarsko-bilogorske županije.

Mutacije su nađene u uzorcima muškarca starog 50 godina i djeteta starog 3.5 godine iz Zagreba te muškarca starog 34 godine iz Brodsko-posavske županije.

O svemu su obaviješteni epidemiolozi Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) koji će prikupiti dodatne epidemiološke podatke od oboljelih i njihovih kontakata koji se nalaze u izolaciji.

Sva tri uzorka su poslana i u ECDC u sklopu pošiljke koja je danas s uzorcima iz raznih dijelova Hrvatske upućena iz HZJZ-a, navodi Ministarstvo zdravstva.

U svijetu se trenutno najviše istražuju tri soja koji su popularno nazvani britanski (B.1.1.7), južnoafrički (501Y.V2) i brazilski (P.1).

Naravno, treba imati na umu da to što su u Hrvatskoj identificirana tri slučaja infekcije britanskim sojem ne znači da je on do sada zarazio samo troje ljudi. Budući da su tri slučaja otkrivena na 61 uzorku, to bi moglo značiti da je virus već prilično prisutan u Hrvatskoj, možda i s udjelom od više posto.

Broj infekcija britanskim sojem u SAD-u udvostruči se svakih 10 dana Jedno novo istraživanje otkrilo je da se broj infekcija britanskim sojem u SAD-u udvostručuje svakih 10. dana..

Studija, koja još nije prošla postupak recenzije, pokazuje da bi soj službenog naziva B.1.1.7, ako se ne suzbije, mogao prevladati do ožujka 2021.

Prema američkom istraživanju, incidencija varijante raste oko 7% dnevno na nacionalnoj razini, nešto sporije nego u europskim zemljama, uključujući Veliku Britaniju, gdje stopa rasta iznosi 10,4% dnevno. Niža brzina prijenosa u SAD-u mogla bi se objasniti ograničenim raspoloživim podacima ili konkurencijom drugih još prenosivijih inačica virusa, navodi se u izvješću.

Virus SARS-CoV-2 doživio je na tisuće mutacija Prirodno je da virusi mutiraju. Kada se reproduciraju, u kopiranju njihovih genoma događaju se greške. One im ponekad omogućuju da se prilagođavaju uvjetima u okolišu i evoluiraju u varijante koje su uspješnije u širenju. Nije svaka mutacija korisna. Naprotiv, većina je beskorisna i ne mijenja svojstva virusa ili im čak šteti. To je za očekivati jer je svaka promjena u ključnim mehanizmima kojima virus ulazi u stanice i inficira ih - kao što je protein šiljak S - rizična za virus.

No postoje mutacije koje virusima daju prednost. Oni koji su uspješniji u širenju s vremenom će istisnuti manje uspješne. Primjerice, za viruse mogu biti korisne mutacije koje će im omogućiti da se bolje vežu uz stanice domaćina, da lakše prodiru u njih te da bolje zaobilaze napade protutijela.

Virus SARS-CoV-2 je od izvornog oblika čiji je genom dekodiran u Wuhanu početkom 2020. doživio već na tisuće mutacija. Njegov genom čini molekula RNK koja je podložnija mutacijama. RNK virusi prilično brzo evoluiraju i u prosjeku stječu po jednu gensku promjenu svakih nekoliko dana do nekoliko tjedana. Međutim, budući da se SARS-CoV-2 s osobe na osobu prenosi brže nego što se u njegovom genomu razvijaju promjene gena, on ipak relativno sporo mutira za RNK virus. Drugim riječima, on stječe svojstva koja mu omogućuju neke prilagodbe (po kojima se soj razlikuje od običnih varijanti) u roku od nekoliko mjeseci, a ne dana ili tjedana.

Naravno, što više ljudi oboli, to će se virus više reproducirati te će imati više prilika za mutiranje i stjecanje korisnih mutacija. To pak podrazumijeva da je jako važno epidemiološkim mjerama onemogućiti covidu-19 da se nekontrolirano širi.

Tri nova soja istiskuju uobičajeni soj Do sada su zabilježena tri soja SARS-CoV-2 koji imaju mutacije na ključnom proteinu šiljku (spike, odnosno S) za koje postoje pokazatelji da im omogućuju brže širenje ili možda izbjegavanje obrambenog sustava ili čak oboje.

Na tu njihovu sposobnost ukazala je činjenica da su u nekim zemljama počeli dominirati nad uobičajenim sojem.

Primjerice, sekvenciranje virusa pokazalo je da je britanski soj, koji je prvi put otkriven u prosincu u Londonu i Kentu, posljednjih mjeseci u Engleskoj postupno istiskivao uobičajeni soj i postajao sve prisutniji.

Brazilski soj otkriven je u Manausu nakon što je ondje nedavno ponovno zabilježeno širenje covida-19. Naime, znanstvenici su bili zbunjeni jer se smatralo da je prokuženost stanovnika tog brazilskog grada od oko 75% dovoljna da bi ih trebao štititi kolektivni imunitet. Kada su analizirali uzorke, otkrili su da ondje dominira novi soj.

Kada je riječ o južnoafričkom soju, preliminarna istraživanja pokazala su da jedna mutacija otkrivena na njemu omogućuje značajno veću otpornost na protutijela u konvalescentnoj plazmi darivalaca koji su preboljeli covid-19.

Kako se događaju višestruke mutacije? Na novim sojevima zabilježene su višestruke mutacije na dijelu koji kodira protein S, ali i u nekim drugim dijelovima genoma. Nameće se pitanje koje okolnosti pogoduju stvaranju takvih mutacija.

Neki znanstvenici smatraju da su one mogle nastati kod prethodno imunokompromitiranih osoba kod kojih je nastupio tzv. produženi covid-19. Produžena infekcija omogućila je virusu da u zaraženom organizmu dovoljno dugo živi, evoluira i sakupi mutacije kojima izbjegava imunosni odgovor. U normalnom, kraćem tijeku bolesti kod osoba s dobrim imunosnim odgovorom virus ima mnogo manje prilika za takvu evoluciju.

Postoji također mogućnost da je virus u nekom trenutku preskočio s ljudi na životinje, kao što je to bio slučaj na farmama nerčeva u Danskoj, te da je ondje neopaženo evoluirao. Konačno se mogao vratiti među ljude u verziji sposobnoj za brže širenje.

Mogu li novi sojevi biti opasniji? Jedno od pitanja koje sve muči jest mogu li novi sojevi uzrokovati teže kliničke slike. Uzrokovanje težih oblika bolesti nije u nekom osobitom evolucijskom interesu virusa. Za njih će najkorisnije biti one mutacije koje će im omogućiti veću reprodukciju.

Ekstreman primjer je ebola koja je vrlo smrtonosna, no nikada nije predstavljala takvu globalnu prijetnju kao ospice koje su puno zaraznije, ali i puno bezopasnije. Razlog tome je što ebola uglavnom toliko brzo ubija svoje domaćine da oni nemaju puno prilike raširiti virus prije nego što podlegnu bolesti.

No u nekim okolnostima evolucijski pritisci mogu biti takvi da prevlada soj virusa koji je opasniji. To se dogodilo u slučaju španjolske gripe koja se širila među vojnicima u Prvom svjetskom ratu. Tada su lakše oboljeli vojnici ostali izolirani od većine populacije na frontu, a teže bolesni su transportirani s fronta u zaleđe, kućama ili u bolnice gdje se opasniji virus mogao širiti.  

Nedavno provedene studije znanstvenika s nekoliko britanskih sveučilišta koje je analizirala New and Emerging Respiratory Virus Threats Advisory Group (Nervtag), skupina koja savjetuje britansku vladu, ukazuju na realnu mogućnost da je britanski soj također smrtonosniji. No to se za sada ne može smatrati potvrđenim jer dokazi za to još uvijek nisu dovoljno jaki.

Zašto je brže širenje problem? Pojava novih sojeva virusa potaknula je Svjetsku zdravstvenu organizaciju, znanstvenike i državnike da izraze zabrinutost i pozovu na oprez. Razloga za to je više.

Prije svega, za sada još uvijek nije jasno zašto se brazilski soj virusa ponovno širi u Manausu. Jedan mogući razlog je da ima mutacije na proteinu šiljku koje mu olakšavaju vezivanje za receptore stanica i ulazak u njih, što znači da se brže širi. Drugi je da ima mutacije koje mu omogućuju da barem djelomično izbjegava protutijela obrambenog sustava tako da može zaraziti čak i one koji su već preboljeli covid-19. Znanstvenici tek provode istraživanja koja bi trebala utvrditi koji je odgovor pravi, no za sada se čini da nije bilo zabilježeno puno reinfekcija.

Ako se novi sojevi brže šire, kao što to pokazuju studije britanskog soja, to znači da određene nefarmakološke epidemiološke mjere (primjerice, nošenje maski i zatvaranje kafića ili škola), zajedno s farmakološkim mjerama (cijepljenje) te prirodnim prokuženjem stečenim prebolijevanjem, koje su bile dovoljne da se zaustavi uobičajeni soj, neće biti dovoljne da se zaustave efikasniji sojevi. Drugim riječima, mjere koje su bile dovoljne da se uobičajeni soj suzbija tako što se drži na razini na kojoj mu je reprodukcijski broj R manji od 1 (što znači da jedna osoba tijekom bolesti zarazi manje od jedne osobe), neće biti dovoljne da se na istoj razini zadrži virus koji se širi oko 50% brže, što povećava R za oko 0.5.

Izvor:www.index.hr


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: