Prijem kod župana Marušića za mladu Brođanku Barbaru Tolić– zlato s Mediteranskog prvenstva stiglo u Slavonski Brod

Brodsko-posavski župan Danijel Marušić sa zamjenikom Markom Šimićem i pročelnicom Upravnog odjela za obrazovanje, šport i kulturu dr. sc. Anicom Vukašinović upriličio je prijem za zlatnu rukometnu reprezentativku Barbaru Tolić, mlada Brođanku koja se kao članica ženske kadetske reprezentacije Hrvatske vratila se iz Prištine sa zlatnom medaljom osvojenom na Mediteranskom prvenstvu.

-Evo meni je drago opet da smo primili u Brodsko-posavskoj županiji našu zlatnu Barbaru. Naravno i njene trenere, roditelje i sve one koji su tu velika potpora. A upravo i primamo ovakve sportaše radi poticaja u stvari na dalje sportske borbe, vjerujem i pobjede. I doista je to nešto prelijepo. Evo Barbara je jedna prekrasna mlada osoba, lijepa, pametna, uspješna. Barbara ide u prvi razred Srednje medicinske škole i upravo je taj sport očigledno naučio da se sa životnim preprekama bori i da izlazi iz svega kao pobjednik. Drago mi je da je ona članica Ženskog rukometnog kluba Brod, što vidimo u stvari da i taj klub ima izvrsne trenere, izvrsne ljude koji se bave sa takvim mladim ljudima. I ponos je i županije i grada Slavonskog Broda i svih nas roditelja, trenera, nas koji ovdje radimo jer doista je prekrasno imati tako uspješne mlade ljude. Barbari želim svaku sreću u njenom životu, u sportskim borilištima, ali i na onim životnim. Ja sam siguran da će ona biti dobar čovjek i da će i završiti škole. Kako je ona rekla, slijedi svoje snove, ja sam siguran da će ih i ostvariti – rekao je župan Marušić naglašavajući kako u Županiji imaju još nekoliko sličnih prijema, odnosno da će ih biti kod određenih sportaša kojima će uskoro biti upriličen prijem.

-Imamo čak i zlatne iznad Buda u Okučanima pa ćemo i to evo upriličiti, iako do tad još... Neka bude ovakvih primanja, neka bude takvih sportaša, oni pronose ime i gradova i općenito, dakle, jesu i Brodsko-posavske županije, oni su naši sportski i ljudski ambasadori. Ovi svečani prijemi zapravo koje imamo dosta u posljednje vrijeme su nekakva, ja vjerujem, i poruka koliko treba ulagati u sport i da se svi zapravo trebamo malo više okrenuti mladim ljudima i da je to neka dobra poruka za sve. Naš je cilj u stvari motivirati što više mladih zajedno sa svim tim ljudima koji u stvari su Barbarin tim recimo ovdje, i svih drugih koji su radili s tim mladim ljudima. To su doista ljudi, njihov rad treba cijeniti jer vidimo u kakvom svijetu danas živimo. Evo sad Barbara kao i svi naši sportaši koji su bili, oni vrlo često motiviraju druge da se bave. Netko će gledati Barbaru pa će reći kako je lijepo igrati rukomet, pa kako je ona uspješna. I siguran sam da će barem od tih mladih djeca nekog će, ja bih rekao, zaraziti sportom. A onda će doći u prave ljude, ovih trenera, roditelja koji će im dati podršku i zašto onda i mi kao zajednica ne bi dali potporu. I vi mediji u stvari kad to objavite, u stvari cilj je da što više mladih privučemo na sportske terene, da ih odvučemo od nekih negativnih stvari koje se danas nažalost u životu i događaju. Prema tome mislim da su pozitivne stvari ovakvi prijemi. Glavne uloge u ovome imaju naravno sportaši i roditelji i treneri i svi oni koji su zaduženi, a mi smo ovdje samo kao jedna potpora. I evo ja vam se zahvaljujem i vama što prenosite ovakve vijesti – zaključio je župan Marušić.
Još uvijek puna dojmova Barbara je naglasila kako je još uvijek uzbuđeno i da joj je drago što je dio tima koji je osvojio prestižnu titulu.

-Bilo je jako lijepo i sretna sam i još uvijek sam malo u šoku što se to sve izdogađalo. Igrali smo protiv Slovenije prvo, Italije, Grčke, Slovačke i u finalu smo odigrali protiv Španjolske. Pa svaka nam je utakmica bila teška, potrebna, zato što nije se igralo obično već se igralo tri puta po 15. I svaki put bi krenuli ispočetka bodovi i svaki gol, obrana, sve nam je bilo bitno. U četvrtom mjesecu imamo u Ivaniću pripreme ove i onda od šestog mjeseca do sedmog.

O sportu je Barbara rekla kako je to nešto prelijepo te da nije stvar postati samo igrač već i bolja osoba.
-Naučiš ono mnogo stvari, prođeš sve, putuješ, upoznaš ljude i naučiš kako biti bolja osoba. I evo, drago mi je zato što i, na primjer, treneri su me isto naučili da ne samo kako biti igrač već kako biti bolja osoba i za svoje snove se treba svaki dan boriti kroz trening i kroz utakmicu i kad je najteže i kad ne ide, da nikad ne treba odustati jer to je samo jedan dio što ti daje još veću motivaciju da nastaviš dalje i da ideš – rekla je Barbara.

Trener Darko Celner je naglasio kako svaki uspjeh bilo kojeg igrača iz bilo koje generacije koju imaju je u stvari uspjeh nas svih zajedno. Ne samo trenera, ne samo tih pojedinaca, nego općenito kolektiva.
-Kolektiv rukometnih klubova u Slavonskom Brodu je već jedno 4-5 godina jedinstven. Znači muški i ženski klub zajedno funkcioniraju, zajedno rade. I na kraju krajeva to se vidjelo na dočeku, došli su... došli su i igrači i igračice. Kad funkcionirate kao obitelj, onda je sve puno, puno lakše. Naravno da se mora znati tko je glava obitelji, ali i tim djevojkama i tim dječacima je puno, puno lakše funkcionirati i na kraju krajeva imaju neograničenu potporu ljudi oko sebe. Pored Barbare mi imamo još nekoliko članova reprezentacije u drugim godištima koji nisu tako uspješni, odnosno nisu donosili medalje još uvijek, ali ja se nadam da će u dogledno vrijeme i oni donijeti medalje – naglasio je trener Celner.
Više nego ponosan otac Valerijan skromnim riječima je opisao kći Barbaru za koju je rekao da je dijete koja ima svoje obaveze, kojoj je dragi Bog na prvom mjestu zatim obitelj, škola i rukomet.

-Nikada to dijete nisam poticao niti da ide u crkvu, niti da ide učiti, niti na trening. Čak kad dođemo u školu po nju, ona kasni na trening: "Tata požuri, kaže, kasnim". Tako da je Barbara jedan pono. Pratili jesmo Barbaru u svemu, previše bio u to uključen, ali nešto sa strane što sam vidio, dvije stvari tu bih želio zapravo istaknuti. Želio bih istaknuti gospodina Darka, bez podilaženja, on nam je evo treći susjed a mi uopće nešto i razgovaramo. Ono što sam vidio u tim ljudima, pitao sam se ne odakle snaga, koji je smisao toga? Taj čovjek kad se Barbara vratila je plakao. Igor je isto plakao. Nevjerojatno koliko se daju za tu djecu. Oni su isto u procesu odgoja naše djece i evo kažem, želim se njima zahvaliti. Kažem, neka nastave. Ne znam odakle snagu crpe. Zapravo, oni su ti koji su uložili trud. Ovo je samo rezultat nečega. Tako i Barbare isto – rekao je Barbarin otac.