PIŠE VANJA KRNIĆ: Totalna demencija

Prema Hrvatskom registru za osobe s invaliditetom trenutno je u Hrvatskoj 500.724 osobe s invaliditetom te je njihova mobilnost goruće pitanje. Invaliditet sam po sebi utječe na sposobnost kretanja u prostoru, a prilikom nemogućnosti pristupanja javnim i nejavnim prostorima osobe s invaliditetom mogu se slobodno pozvati i na diskriminaciju. Šutjeti i do kada, zašto i što se šutnjom postiže?

Svojevremeno su kao jedinstveni primjer jedinstvene za Slavonski Brod političke složnosti i brige za Osobe s invaliditetom svi kandidati za gradonačelnika sjeli  u završnici kampanje i potpisali Povelju o partnerskom odnosu s osobama s invaliditetom s  nizom aktivnosti koje će poduzeti čim dođu na vlast. Mandat je pri kraju nezamislivo do tad je postalo zamislivo, kao i potpis: Mirka Duspare NLMD,Hrvoja Špicera HDZ, predstavnika SDP a, Nezavisne liste Slavice Lemaić, Petra Bašića i kandidatkinje Živo Zida. To su ozbiljni ljudi pomislio  sam na prvu, obećanje i potpis njima ne može biti Džon, ali onda nakon pet godina čitajući Povelju shvatio sam  da je doslovno

Obraz kao džon

Politika je rad za opće dobro, ali i džon bez karaktera, moralnosti, sazdan od pohlepe, narcisoidnosti i želje za samoopstankom. Dati bjanko potpis biračima i onda ih izdati. Izdati one najnemoćnije kao što su osobe s invaliditetom,  degutantno je. Nažalost naš glas im je podoban i valjan, a onda postajemo  čim se zalupe vrata dnevnopolitički ulošci. Da se vratim na ishodište koliko god to nije oportuno. Potpisnici su bili vijećnici, pa i jesu i gradonačelnici što je vidljivo i u prilogu.

Funkcije su im davale priliku da se bore ili da bar pitaju  Hrvoje Špicer  HDZ, koji nikad nakon što su se vrata zatvorila nije spomenuo OSI, prestali smo mu izgleda biti dopadni, Slavica Lemaić bila je proaktivna, prof Špicer šutljiv,ali daleko od  toga da se ne usudim napisati ono što mislim.Da ne  zaboravim i SDP je bio jedan od potpisnika,potpuno dementnih naravno. Besramno su nas lagali i iskoristili u dnevnopolitičke svrhe . Tko? Svi kandidati , red je podsjetiti se na jednom davno potpisan papir s ciljem da budemo bolje društvo jednakih  šansi i prilika za sve. 

Slavonski Brod STALNO poboljšava stanje mobilnosti za OSI  pogotovo  cestovnu za one u kolicima. Svaka stepenica nažalost ostaje nepremostiva barijera. Socijalizacija nije provediva u četiri zida. Pitanje je  kad će se dogoditi promjena i da li potpisnici povelje su bar nešto napravili učinili ili rekli da se ista realizira , nakon četiri godine moramo i naša obveza je provjeriti. Nažalost nisu, jedino im se možda ponekad pojavi crvenilo kad i ako pročitaju što su potpisali.

Povelja
S jedne strane je potpisana povelja kao obećanja, a s druge  mandat  kojim se može jasno i mjerljivo vidjeti koliko je obećanog proklamiranog ostvareno.

Mirko Duspara bezbroj puta pokazao je i dokazao da je tu za sve nas Brođane i ima jasnu vjerodostojnost u mandatima i glasovima koje mu glasači daju  Točku po točku analizirajući povelju , uz upite gradu bez odgovora. Ne o sebi , nego upravo o ispunjavanju potpisanog, bez odgovora vlastitog grada, odgovore na upite još od prošle godine nisam dobio.  Potražio sam ih sam . Prve četiri točke:
„
1.    JAČANJE DRUŠTVENE SVIJESTI  o vrijednostima obitelji i značaju kvalitetnog obiteljskog života za razvoj djeteta s teškoćama i za kvalitetno življenje odrasle OSI
2.    DOSTUPNOST  INFORMACIJA. Omogućiti dostupnima informacije osobama s invaliditetom,odnosno pravovremeno ih informirati i uključiti u razvojne planove Grada.
3.    OSIGURATI PSIHOSOCIJALNU POTPORU  osobama s invaliditetom kroz financiranje udruga, djeci s teškoćama u razvoju i njihovim obiteljima
4.    UNAPRIJEDITI IZVANINSTITUCIONALNE OBLIKE potpore obiteljima u izvršavanju svakodnevnih obiteljskih i profesionalnih obveza, kao i podmirenju osnovnih potreba djece s teškoćama u razvoju ili odraslog člana obitelji s invaliditetom”
Pitao  sam pošto ni sam više ni ne znam koga, majku djeteta koja svaki dan živi  bori se  za upravo navedene četiri točke, odgovor je
“Po meni ni jedna od te 4 točke ne funkcionira i nije provedena. Ustvari, nitko ih ni ne spominje niti mi i naša djeca koristimo ista od navedenih. Jos uvijek je ona stara " snađi se druže". U nedostatku kvalitetnijih odgovora za kojima potraga I čekanje još traje, ovaj je jedini.

5.    ZAPOŠLJAVANJE. Svojim primjerom poticati ostale poduzetnike na zapošljavanje OSI, odnosno, u gradskim poduzećima (Brod- plin, vodovod, komunalac) zaposliti veći broj OSI s težim oštećenjima (u kolicima), čime se ujedno ostvaruje pravo na sredstva kojima se može prilagoditi prostor u kojem rade osobe u kolicima. Nije ostvareno,socijalizacija i pristup u kolicima nisu ostvarivi u većini objekata, pa ni zakonska norma nije ispoštovana.
6.    STAMBENO ZBRINJAVANJE. Na 10 gradskih stanova 1 mora biti prilagođen. OSI imaju prednost kod dodjele takvih prilagođenih stanova u povlašteni najam. Sufinanciranje troškova prilagodbe postojećeg stambenog prostora (uređenje kupaonice, ulaza u kuću/stan, opremanje stana potrebnom opremom i dr)
7.    PRISTUPAČNOST javnih prostora i objekata. Potpuno, a ne formalno zadovoljavanje propisa iz Pravilnika o osiguranju pristupačnosti OSI nije dovoljno. Svaka površina i objekt zahtijeva poseban pristup funkcionalnog rješenja pristupačnosti. Potrebna je dobra komunikacija s OSI-ma. Bitno je i poticati prilagodbu manjih objekata i lokala (kafići, frizerski saloni, manje trgovine) koje nisu obuhvaćene obavezom po Pravilniku o osiguranju pristupačnosti javnih objekata OSI-ma, .Grad može i treba poticati olakšicama prilagodbu istih npr: oslobađanje od plaćanja komunalne naknade, odvoza smeća i sl. 
8.    MOBILNOST. Sufinanciranje kupovanja novog prilagođenog kombija. Sufinanciranje troškova prijevoza (plaća vozača, gorivo), ali i propisivanje obaveze uvođenja niskopodnih autobusa javnog gradskog prijevoza s montažnom rampom na svim relacijama .
9.    FINANCIRANJE OSNOVNE DJELATNOSTI udruga OSI koje se bave pružanjem socijalnih usluga i koje zapošljavaju više radnika. Ove udruge dvostruko popravljaju opće stanje grada: zbrinjavanjem ranjivih skupina i povećanjem zaposlenosti. Osigurat ću proračunski  prostor za rad tih udruga i sigurnu plaću bar jednog djelatnika koji može održati hladni pogon udruge .

Točke 1, 2, 3, 4, 5 6,7 nisu ostvarene osim u tragovima. Zapošljavanje svojim primjerom, pogotovo osoba u kolicima ne postoji. Čak ni telefonskoj centrali kao u nekim drugim gradovima. Osoba u invalidskim kolicima ne može biti ni vijećnik,osim ako ne želi da se u Gradsko vijeće nosi kao Cezar.Pristup, pristup koji vodi do ravnopravnosti.Nove prelijepe zgrade koje gradi grad nemaju dizalo, svaka nova zgrada na ulazu ima stepenice.Samo se kod izgradnje stanova treba držati pravilnika, dovoljno širokih prostorija i slično. Ovako se eventualno može doći do stana i gledati vrata, ako si mlada obitelj.

Budućnost da ponovim više od 13% osoba s invaliditetom našeg grada je gledati, ne moći ući, kretati se kao svi. Pitam se tko je tjerao lokalne političare da potpišu tu povelju?Nitko i ništa osim populizma, ali mogli su bar pročitati što potpisuju, a ovako se jedino mogu pokriti crvenilom.

Ustanove kao Gradska knjižnica, kazalište primjer su i osobe u kolicima mogu pristupiti  i biti ono što bi im svi trebamo garantirati, a to je samo da budu ravnopravni ljudi, a to s ovolikim barijerama nije moguće ostvariti.