Ogorčene radnice ʺOrljaveʺ pozivaju državne institucije da se pozabave dugom koji je nastao

Danas oko podneva, ispred nekadašnje i još jedne u nizu propale tvornice ETA, a danas pogona Orljave na izdisaju, četiri žene, za državu četiri brojke u neslavnoj hrvatskoj statistici nezaposlenih odlučile su ispričati svoju priču o don quijotovskoj borbi za očuvanje radnih mjesta i spas nekadašnjeg tekstilnog giganta „Orljave“.

Uskoro će 176 radnica Orljave završiti na ulici, to ujedno znači da će 176 obitelji Požeško-slavonske županije ostati za neke i bez jedinog primanja. Iako im je prije nešto više od mjesec dana obećano da to gubitka radnih mjesta neće doći, čini se da se država ipak predomislila.

- Rečeno nam je da plaće za otkazni rok neće biti te se pribojavamo najgoreg scenarija-započinju svoju priču radnice Orljave.

U cijeloj ovoj situaciji najviše ih muči što nemaju primanja, a žele raditi te su spremne prihvatiti bilo kakav posao šivanja, samo da država nađe strateškog partnera. Otegotna okolnost je i ta što se radi o mahom starijim, već izrađenim ženama kojima nedostaje nekoliko godina do mirovine te su svjesne da kao takve nisu poželjne na tržištu rada, a mnogima od njih ni zdravstvene okolnosti ne dopuštaju nove poslovne pustolovine. Svjesni činjenice da su te iste radnice nekad radile i 16-satne smjene uz izrabljivačke norme, možemo slobodno reći da su si zaradile  dvije mirovine.

Obećanje ludom vjerovanje

-Vlada RH i gradonačelnik Požege, Željko Glavić obećali su pomoći. Gradonačelnik je čak rekao da će nam se pomoći s pronalaskom novog prostora jer je ovaj stradao u zadnjem nevremenu koje je zahvatilo Požeštinu u lipnju ove godine. Nitko se nije javio, lokalni političari potpuno ignoriraju problem. Također, podsjećamo ministra financija Zdravka Marića da je u V. izbornoj jedinici osvojio glasove, ministar Aladrović je iz ovog kraja, nitko, baš nitko od njih se nije očitovao po pitanju stečaja.- ističu radnice.

Prvotna ponuda bila je da od petka rade za Orljavu, a od ponedjeljka za neku drugu firmu jer im je rečeno da ime firme nije bitno. Taj zahtjev morale su odbiti, svjesne da bi prelaskom pod drugo ime, izgubile i otpremnine.

Država kao maćeha

-Država kao vlasnik se ponijela vrlo neodgovorno i neozbiljno. Mi imamo budućnost, mi možemo imati budućnost ako smo državna firma. Zašto mi ne bismo šivali posteljinu za hotele, za bolnice, vojsku? Koliko imamo državnih ustanova kojima treba tekstil? Zašto mi to ne bismo mogle raditi. Imamo svoj brand i svoju kvalitetu i mi kao radnici više poduzimamo da se nađe posao, nego država-govori jedna od radnica.

Ogorčene radnice pozivaju državne institucije da se pozabave dugom koji je nastao

-Nitko se nikad nije pitao odakle toliki dug? Što je revizija radila sve te godine? Tko je potpisivao te papire? Svake godine smo imale reviziju, puno skladište robe, a mi nemamo novac dok radimo za minimalac od 3400 kn. Bilo je vremena kad nismo imali ni za igle. Stolice na kojima sjedimo gotovo cijelo radno vrijeme klimave su te nam je rečeno da bolje donesemo od kuće. Gledamo kran iznad Gradskog muzeja Požega, i iznad Gradske knjižnice te se pitamo zašto o ovom gradu, nema krana i iznad Orljave? Tko će posjećivati te muzeje, knjižnice, ako svi odsele jer nema posla? Iz europskih fondova ulaže se u trgove i nepotrebne projekte koji ne donose korist zajednici, a nisu sposobni povući novac da bi promijenili krov na tvornici.-ističu radnice.

Radnicama Orljave također nije jasno kako Luka Balenović može biti na čelu „Orljave“ već 18 godina, a konstantno se posluje s manjkom? Kakva je to država i koje su njegove kompetencije, da istodobno bude i predsjednik Gospodarske komore-pitaju se.

Ne traže povećanje plaće, 20 godina nisu dobile božićnicu, nema regresa, a 13. plaću mogu samo sanjati.Traže samo priliku za rad u tvornici u kojoj su proveli gotovo cijeli radni vijek, a svoja prava spremne su ponovno potražiti novim prosvjedom na Markovom trgu.

Svoju potporu ponovno je dala i saborska zastupnica Martina Vlašić-Iljkić- Jučer i danas sam se sastala sa radnicama Orljave nakon što su imale sastanak sa stečajnim upraviteljem i predstavnikom Novog sindikata Mariom Ivekovićem. Nažalost, od svega što im je obećano "da će samo prijeći u drugu tvrtku", kako su imale priliku za čuti i od gradonačelnika Željka Glavića, ministra Horvata i drugih...od 172 radnice ostati će raditi 5 radnica, 15 - ak radnica ima uvjete za mirovinu, nekolicina se snašla za drugi posao u sezoni, dok se 150 radnica ipak nadalo drukčijoj sudbini, a to je nastavak rada.

Nitko se nije potrudio u zadnjih mjesec dana pomoći Orljavi, pokušati ugovoriti nove poslove, onako kako im je to bilo obećano. Država, koja je vlasnik tvornice se u potpunosti nemarno ponaša spram svoje imovine, resursa, ljudi i to tako godinama. Zadnjih 18 godina na čelu Uprave Luka Balenović svakim protekom godine je tvornicu dovodio u sve veću dubiozu i to mu se toleriralo. Također, državna tvornica bi valjda trebala biti primjer i privatnicima kako poslovati u skladu sa zakonskim propisima. Da ne govorimo o lošim uvjetima rada, vođenju brige o sigurnosti na poslu, zaštite na radu, gdje se nisu poštovali zakonski propisi. Uzmimo kao primjer samo i popravak objekta nakon elementarne nepogode - tuče, koja je zadesila požeški kraj. Na tvornici su kartoni na prozorima, krov prokišnjava...prema informacijama je novac od osiguravajuće kuće dospio, za nužne popravke, no završio je negdje drugdje.

Radnice neće odustati i u tome im dajemo potpunu podršku. Nove poslove država može osigurati da ima volje, a cilj je osigurati ugovore o radu za sve radnice koje i dalje žele ostati u radnom odnosu, jer gubitak posla za 172 radnice je gubitak za njih same, njihove obitelji ali i daljnja je devastacija Slavonije i Baranje. -izjavila je Vlašić-Iljkić