PRIJE 4 GODINE
TEKST: Tanja Belobrajdić/direktno.hr
Prijavite se da možete ocijeniti članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Jedinica policije za posebne namjene Policijske uprave Slavonski Brod, kasnije poznata po nazivu Šimini anđeli pakla, skraćeno ŠAP, osnovana je 15. ožujka 1991. godine
Postrojbu su uglavnom činili mladi ljudi koji su sredinom lipnja 1990. godine primljeni u policiju te prošli uvježbavanje u Obučnom centru MUP-a u Valbadonu.
Iako su doslovno imali rat u svome dvorištu, pripadnici ŠAP-a po zapovijedi su išli braniti cijelu domovinu i prošli sva ratišta: istočno-slavonsko i zapadno-slavonsko, južno bojište, akciju "Maslenica" te akciju "Medački džep", a neizostavan i veliki doprinos ove jedinice bio je i u vojno-redarstvenim akcijama "Bljesak" i "Oluja".
Jedan od prvih pripadnika Šiminih anđela i jedan od najmlađih u Obučnome centru, prvi Brođanin koji je poginuo u Vukovaru, bio je Željko Kucjenić - Kuca.
Željko Kucjenić, mlađe dijete Vlade i Terezije (Reze) Kucjenić, rođen je 2. siječnja 1970. godine u Đakovu. Osnovnu školu Mate Zvonarevića, danas OŠ Blaža Tadijanovića, pohađao je u Podvinju, a srednju školu završio je u Slavonskome Brodu.
Po dolasku u Vukovar Željko Kucjenić je, kao i ostali pripadnici njegove postrojbe, izvršavao različite zadaće iz domene tadašnje jedinice za posebne namjene PU Slavonski Brod.
Dana 26. kolovoza 1991. godine, u ranim jutarnjim satima, nakon što je iz smjera Trpinje započeo snažni napad četnika i tzv. JNA topništvom i teškom mehanizacijom, dio Željkove jedinice ostao je prikliješten u dvorištu jedne od kuća prema izlazu s Trpinjske ceste.
Budući da zbog nedostatka sredstava veze nisu imali komunikaciju, Željko je, prema zapovijedi, vozilom tražio policajca Zlatka Lucića, koji je dužio protutenkovski bacač granata M 57, kako bi pomogli suborcima, a nakon što ga je pronašao, zajedno su se pod žestokim granatiranjem probili do svojih položaja iza Lipovačkoga puta.
Oko osam sati ujutro, u trenutku dok je naslonjen na ogradu pucao prema neprijateljima, tenkovska granata pogodila je rub kuće iza njegovih leđa, a Željko je od posljedica ranjavanja na mjestu preminuo.
U trenutku Željkove pogibije pripadnici specijalne policije iz Slavonskoga Broda Zlatko Lucić i Ivan Vrljić također su ranjeni, Zlatko lakše, Ivan teško. Njihov suborac Ratko Brico, jedan od policajaca koji su tada bili s njima, poginuo je nepunih mjesec dana kasnije, 17. rujna 1991. godine, na Mitnici u izravnoj borbi prsa o prsa, na vrlo malom prostoru, s pripadnicima neprijateljske vojske koji su pod okriljem noći prošli između obrambenih redova branitelja te zauzeli jednu od kuća u Ulici hrvatske nezavisnosti.
Nakon prestanka granatiranja i povlačenja neprijatelja tijelo Željka Kucjenića izvučeno je i otpremljeno u Podvinje gdje je uz počasti pokopan na mjesnome groblju.
Na dan kada je poginuo, Željko Kucjenić, sin i brat, imao je samo dvadeset i jednu godinu. Željko, nismo te zaboravili.
Izvor:direktno.hr
Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.
