SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

DNEVNIK BOLESNIKA: Pivo na sondu s ekipom

SB Online | DNEVNIK BOLESNIKA: Pivo na sondu s ekipom SB Online | DNEVNIK BOLESNIKA: Pivo na sondu s ekipom

PRIJE 2 GODINE
TEKST: Vanja Krnić

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Doslovno sastavljao sam ostatke svog života. Hodati svima izgleda normalno, ali meni je to djelovalo kao nedohvatljivi luksuz koji sam ostvario bijegom i običnom fiziološkom potrebom

Užas ne znam koliko nas ima

-Kako da više rastem sa 29?

Tih pola sata sam gledao u svoj palac, a on mi je govorio

- Pomaci ga, a on ni gore, ni dole.

-Prebroj koliko ljudi ima u sobi?

-1,2,3,4. Ima nas četvero.

 Nema nego sedmero!????

-Broji opet  pa nas ima stvarno sedmero. 

Ulovila me panika, pa ja ni brojati ne znam. Ajme meni nije dobro, kao u onoj pjesmi. U viziti je bilo glavno pitanje da li sam imao stolicu. Obično bi lagao da sam imao, samo da ne dobijem one tablete od kojih dušu ispustiš u gusku, pardon patku. Brzo sam napredovao, već sam drugi dan dobio štake i sa njima je išlo bolje nego sa hodalicom. U sobu mi je dolazio jedan mladi dečko, koji mi je pokazivao slike sebe, nakon što ga je kamion zatepao. Upitao me hoću li mu biti fejs prijatelj. Podlo sam odgovorio da neću. Moždani mi je ostavio taj trag, da vidi se iz aviona, kad me netko živcira. Zbogom hodalica, dobrodošle štake! Naravno i dalje sam lagao u viziti na pitanje:

Kao grlica…

-Da li ste imali stolicu?

-Naravno da jesam, nitko se ni jednom nije pitao zašto je patka pošteđena sranja.

Nekako je toga dana, sve išlo svojim redom. Dogurao sam do zadnje terapije toga dana one radne; kod Jurice. Na radnu terapiju sam išao liftom sa vozačem naravno.

- Vidimo se za pola sata, doći ću po tebe.

-Pomakni palac.

 Gledao u svoj palac, pokušavajući mu mislima poslati poruku, da se više pomakne. Onda je u meni po drugi puta ekspodiralo, ali ovaj put u stomaku. Ja bi u wc?

-Kaj ti je to ec? 

Jurica me nije razumio da bi išao u wc, ali sam razumio da nemam vremena da mu crtam wc školjku. Vrijeme je za bježanje. Ni sam ne znam kako sam u sekundi dotrčao do lifta. Ono Jurica u liftu i ja, on je bio totalno zbunjen dok smo moja surla (sonda) i ja, skakutali u ritmu slavonskog kola. Nisam mu stigao ništa reći, kad je nastupila ekspozija u gače, tj bokserice. Od sramote sam mislio da je to kraj, trčao sam do sobe. Jurica je u panici zvao sve. 

-Pacijent koji je došao u kolicima trči po odjelu i sere!! 

U sekundi se stvorila njegovateljica, koja me je skinula i tu robu pobacala u nečisto.

- Idemo se tuširati.

Tada sam prvi puta vidio tuš u pola godine. Od neugode htio sam propasti u zemlju. 

Usrao sam se doslovno kao grlica; čuo sam bar da se tako kaže. Vozač je nakon pola sata, došao sav zbunjen sa mojim kolicima, sa upitnikom gdje sam. Da ne bi još njemu objašnjavao. Sranje je ispalo ubrzani oporavak. Do sobe sam došao bez, hodalice, invalidskih kolica, bez ikakvog pomagala. Jedna sestra u brodskoj bolnici mi je rekla da ću do kraja života srati u pelenu i to mi je stalno odzvanjalo. Njegovateljica me pitala: 

-Hoćemo li ti danas za svaki slučaj obući pelenu? 

-Neee, nikad više!

Još te večeri bio sam ćelav i obrijan. Napokon došao je frizer, koji mi je ličio na Hannibala Lectera ili neku skinjaru.. Kad je izvadio žilet mislim da sam od straha prvi puta progutao svoju slinu.

-Koliko smo dužni?, pitala je supruga.

-Za  Vas ništa!

Miro šutljiv tip

Došao je tih dana nov cimera Miru iz Zadra, neki šutljiv tip. Nije ni riječi progovorio je sa mnom. Znao je ponekad ispustiti dobro svima poznato onaj:

-Aaaaa. 

Ni jedan pacijent koji je u teškom stanju nije otišao do drugog slova abecede. Samoglasnici iliti po novom otvornici, su zakon.

 Aaaa, eee, iiii, uuu, garant pacijenti uz to u mislima nadodaju neku sočnu psovku. Bar sam ja tako.

-Aaaa bi bilo boli , daj brufen 600 mg. Eee bi bilo upišao sam se ili usrao; dođi me podaprati. Iii bi bilo posaugaj me, gušim se. 

Uuu bi bilo, nema veze sa ustašama ili partizanima; to bi bilo čuđenje tipa zašto se na krevetu pored mene čuje biiiii.

Pa ti skuži to deranje ili repanje sa samoglasnicima. To bi bio moj kratki prevoditelj, možda sestrama jednog dana uđe u rječnik.

Trideseti rođendan i tulum

Došao je 2. 5. samo jednom se ima 30 godina.  Pečenka mmm, osjetio sam miris, ali ne i pečenku u ustima. Došla je supruga sa Teom, donijela mi je sat i parfem. Kasnije toga dana su mi došli mama i tata sa Hanom, koji su mi donijeli teksas jaknu. Hana mi je nacrtala sliku. Rođendan sa obitelji neprocjenjivo. Torta je bila opet taj skriveni šlag. Počeo sam hodati napravio sam krug po hodnicima neurologije (N2). Inspiracija je bila Hana. Zatvorio bi oči i zamišljao nju kako me čeka na kraju hodnika. Ona bi me napumpala nekim adrenalinom i nadljudskom snagom u tome trenutku. Metar po metar uz bolove došao bi do Hane, iako nje nije bilo. Strašno je važno kod bolesti naći motiv. Postavljao sam si sitne ciljeve. Rođendan je prošao, društvo mi je pravila Mirina supruga. Imao sam  teksas jaknu, bio sam ćelav. Takav sam išao u šetnju, u park. Šetnja je bila kad te voze u kolicima. Opasan sam bio lik; samo su lanci falili, još sam tatu nagovorio da mi ide uplatit 200 kn u kladionicu na jedan siguran par na Chelsi. Naravno izgubio sam 200 kn! Jedne večeri mi je došao prijatelj Damir sa bratom iz Osijeka. Nisam ga očekivao, liječnik je po struci, ali sve jedno bilo mi je drago kad je došao. Miro je sam spavao. Došla je logopedica Dunja sa nekom svijećom, ali on nije davao reakcije. Dok si u stanju nekog duhovnog lera u bolnici, kao u mome slučaju fokusiraš se na jednu točku. Koncentracija mi je bila ravna nuli. Moždani te učini drugom osobom. Sam sebi budeš naporan. Ja bih trčao, jeo. Pitaš se da li si pred zidom. Zašto je Bog odlučio da to sve preživim? Da li i ja to želim. Ne znaš što ti nosi slijedeća minuta, sat ili godina. Misliš o tome samo da mi je pomaći taj palac.

Ekipa na pivi u toplicama

 Ljudi, lažni prijatelji nestaju jedan po jedan i shvatiš da je oko tebe sve bila fikcija. Nekako život ti se svodi na onaj prije i nakon toga groznog stanja u kojem sam bio. Sa druge strane ljudi imaju svoje probleme, svoje živote, pa tko sam ja da ih opterećujem? U tim trenucima moja obitelj se podredila meni. Supruga najviše. Radost je u sitnicama. Mislim da svatko od nas ima svoj prag tolerancije. Još sam prošle godine otišao u bolnicu, kad je padao prvi snijeg. Sad se priroda budila, poplave su se smirile. Ja bih kući. Doktorica je vidjela da sam u onoj stvari i poslala me kod psihologa. Mislio sam da moraš biti lud da ideš kod psihologa, ali ispao je to ugodan razgovor.

-Vanja netko ti je došao.... iznenađenje, nisam ti htjela reći.

Došli su mi Antun i Lidija iz Požege i Igor i Sabina.  Zbog mene toliki put? 

-Idemo na piće. Igor se hvalio s svojom inovacijim vileda brisaća

Ode Miro…

Idem gledati kako drugi piju. Bio sam presretan što su mi moji prijatelji došli, a pogotovo što nisam očekivao. Hrvoje je dolazio stalno, a kum se pripremao za svoje svatove, na kojima sam ja trebao biti kum. Nakon popijenog ili ne popijenog soka supruga me vratila u sobu. 

Hoćeš da ti na brzinu dam šlag, pa Tea i ja idemo .Naravno za šlag sve!

Miro je bio miran. Zaboravio sam pitati da mu je dan lijek, koji smo mu davali.. Supruga je otišla i došla je  medicinska sestra mjeriti  Miri tlak. Čuo sam pumpanje tlakomjera. Isuse on je mrtav, nema tlak. Trka opet, nisu ga oživjeli da skratim. Jadan Miro, mrtvom su mu mjerili tlak i to više puta! Pored mrtvog čovjeka ja sam jeo šlag, a nisam imao pojma. Odmah sam poslao poruku. Taman se u u to vrijeme Miri se trebala vratiti supruga i Zadra, a on je umro. Jeo sam i pljuvao pored mrtvog čovjeka šlag i pljuvao, grozno.

-Da  li želiš u drugu sobu?

Ne, već sam znao rutinu. Sad ću ležati dva sata u sobi sa mrtvim čovjekom. Strah od smrti i svega postao mi je nepoznat pojam. To mi je bio zadnji cimer za sada izvezen iz sobe sa prednjim nogama naprijed. Ja sam tu da preživim i da odem kući pješke. Malo je ipak predaleko pješačiti. Rod joj ne znam, u svakom slučaju je pokvaren do bola. Neću joj dati da me više zajebava i ponižava. Ne želim da me uništi, načela me je, ali udarit ću kontru. Ne bude me više zajebavala. Budem ja nju zajebavao. Nećeš hodati, e hoću! Nećeš jesti! Ma mani me se bolesti ili odj., od mene! Tako sam ja komunicirao sa bolesti. 

Ona je sa mnom htjela biti na ti. Svoga suparnika poštujem, kao Muhhamad Ali uvijek sam sa njom bio na Vi, jer je to bila samo jednostrana privlačnost. Prezgodan sam ja za tebe, mala prošeći! Jedno jutro je došao novi vozač pljunuti Soja, jer je moj vozač Branko dobio batina. Došao je i novi cimer, internist po zanimanju. Sa njim je ona ( bolest)pokušala biti na ti, ali se nije dao. Imali smo zajedničku zanimaciju. Gledanje Svjetskog prvenstva u nogometu u JAR-u. U Južnoafričkoj Republici nogomet nije zamisliv bez vuvuzela. Te duge, tanke trube prodornog zvuka pomažu u stvaranju dobre atmosfere na stadionima. Ali ljudima osjetljivijih živaca one i smetaju. Samo sam čuo kako trubi iz tv-a. Dogurao sam do 57 kg., bio sam mali debeli Somalijac. Silikonsku sondu bi prebacio preko ramena kad bi išao na vježbe. Isto kako ljudi zabacuju kosu, tako bih ja zabacivao svoju prekrasnu bijelu sondu. Fiziološke potrebe sam naučio kontrolirati doduše u domaće životinje gusku i patku. Dizalica me sve teže dizala i spuštala u bazen. Supruga je u to vrijeme dobila kuću za korištenje u blizini moje tete u trećem koljenu. 

Utopila se Nokia

-Doći ću u subotu po tebe, pa idemo u kuću, pitala sam doktoricu rekla je da možeš.

Bio sam presretan što mi je rekla da idem, a nisam imao pojma gdje ni u kakvu kuću.

Prije spavanja bi večerao, stavio sondu ispod sebe, kao i jedan od dva mobitela. Nokiu sam stavio pored sonde, a drugi mob u ormarić. Oko 22 sata već sam spavao kao beba. Phemiton bi me ošamutio. Bing, bing, bing, bing, to bi značilo 4 sata. Jedno 100 m od moje sobe je bila crkva sa glasnim zvonikom, koji bi na svaki sat lupio jednom i mene probudio. Pomoću crkve sam u polusnu znao koliko je sati. Kad bi 6 puta lupilo zvono, počeo bi se rastezati. Rastezanje je u mome slučaju je bilo sa desnom rukom, a lijeva je uvijek bila na srcu. Toga jutra je bilo nešto ljigavo i mokro pod mojom guzicom. Gdje je mobitel? 

Fuuj, izvadio sam ga on je bio sav mokar od čokolina. Opet panika. Zvono, pomozite mi! Uneredio sam se, zar opet? E,da bilo je opet.

-Kaj trebaš? 

Moj Finski ponos, moja Nokia ne radi i mokro je ispod mene. 

-Kaj si se upiškil? Nisam, pa patka je polupuna.

- Presvući ćemo ti posteljinu. Sonda ti se otvorila i sva ti je večera iscurila na mobitel. 

Nisu ga pokušali ni oživjeti.

Opet me gadura ponizila. Moju vezu sa vanjskim svijetom je pokušala eliminirati.  Podaprali su me opet. Imam još jedan mobitel, panika me obuzela. Osjetiš mokro ispod sebe, a ne znaš što se događa ispod tebe. Užas!  Nokia je mrtva živio Lg!


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: