DNEVNIK BOLESNIKA: Moje odluke-moj život

Pošto sam mislio u dogovoru s urednicima portala da upotmunimo Sezonu „ kiselih krastavaca“ Dnevnikom bolesnika nadam se da smo uspjeli, ali ipak je vrijeme

Da skratim

  Znam da sam na početku rekao da će 100-ak strana biti dovoljno za moju priču. More i sve se počelo ponavljati od godine do godine,  pa da ne zabušavam moram završiti svoju priču. U knjizi sam napisao svoje viđenje perioda od 14. 12. 2009.-24. 8. 2015. ili/ti danas. Kiklop  mi je pobjegao, kao i  Nives. Izvukao se gad jedan više ga ne dodjeljuju, Nives darujem ti svoj, jer moj je ukinut. Žanr knjige mi je isto pobjegao: SF drama? Sranje za dramu moram loše završiti, pa da svi plaču ili se smiju. Da skočim u Savu  i da kraj pišem s dna sve dok imam zraka u vodonepropusnom laptopu direktno s dna Save (da li ima takvih?), pa da kraj ispliva negdje. Ostao sam i dalje čudak  što od početka moga pisanja nije ni upitno. Bar sam u tome dosljedan. Ne mrzim, jer to ne mogu i ne znam. Šef Brodske zaraze Nenad Pandak doslovno mi je smrdao i upropastio život bez  isprike. Ljut sam, upravo mi se puši iz ušiju, ali događa  se i najboljima, hehehe.doktor Pandak više ni ne radi u RH, otišao je u Oman.Ako mu se u Omanu tako “omane” sud je puno brži.Kazna mu je ispala nagrada u Eurima naravno.

Ostao sam bez supruge, skoro i kćeri. Ivani nemam šta za oprostiti, jer svako bira svoj put. Pisao sam o svemu od bljuvanja, reanimacije, do rastave (i to je život). Nažalost ovisim o dobroj volji bivše, za sad je ima. Hana i Tea budu isto kod svoje mame i mene.

Stekao sam predivne nove prijatelje u udruzi Loco-Moto. Stari prijatelji su većinom ostali, ali pojavili su se I neki novi, da li su oni prolaznici u mome životu, koji misle da tražim empatiju vidit ćemo. Puno hvala mojim terapeutima, pa da redom nabrojim: Marko, Hrvoje i zgodna crna (aaa), Ivana, Tomislav, Ivana, gitarist (ime zaboravio), Stamenko, Vjekoslav i Marko 2. Šest muških i dvije žene, tek sad vidim. Da djelatnike bolnice ne nabrajam, trebalo bi mi još 200 strana. Svima hvala od bolničkih djelatnika ,  osim gore navedenog doktora.Naravno veliko hvala i mojoj obitelji( mama, tata, bivša supruga, kćeri, baka, prijatelji…), nema nas puno, ali ima nas.Od političara hvala gradonačelniku , iako sam njegov vjerni kritičar, bar je prema meni pokazao da je čovjek.. Naravno kritizirati papirnato plišanu rodicu nastavljam.

Sam sam sebi obećao da se više nikad neću ženiti. Upoznao sam međuvremenu par divnih osoba, ali navikao sam na samoću. Imati djevojku s 37 godina i nije nešto vau, kad stalno misliš kako da vrijeme provodiš s kćerima. E da zaredit ću se, ako me prime. Star sam ja za te veze i vezice, ali ako naiđe prava…, ali ostajem s kod one s početka moje priče volim žene, a one malo manje mene.

Naravno suđenje još traje. 2016 bio sam na nad vještačenju Medicinskog fakulteta. Tri vještaka , tri profesora s Medicinskog fakulteta. Osam do sada utvrdilo je da sam trpim trajne posljedice u iznosu 65%, što je napredak s dotadašnjih  45% 29 lipnja 2017 ću bi imati zadnje vještačenje ono o preostaloj radnoj sposobnosti..  Sud će nadam se završiti do mirovine Moje?  He he, teško! Ipak smo mi zemlja u kojoj su parvo I pravosuđe dva pojma, koja nemaju veze s zdravim razumom.

Baka koju sam često spominjao nažalost umire u domu od godina i raka. Nažalost smrt je život ili obrnuto.Mnogi divni ljudi koje sam poznavao su otišli tamo gore ili dolje ako to postoji. Dok su drugi otišli u inozemstvo stvarati karijeru I život. U  međuvremenu sam postao kolumnist lokalnog portal sbperiskop. Naravno ostao sam zajebant i u stilu, ali I formatu svoga pisanja. Ostao sam vjeran sebi I svojim stavovima, ma koliko god oni objektivno bili ponekad isključivi. Izvinite na ovom monologu( bit će ukoričen), koji je moja subjektivna priča o objektivnosti prosudite sami. Ipak sam samo to ja Vanja, naravno muški…

Nakon 2015 e

Nakon što sam napisao Dnevnik bolesnika pročitao sam svoja nabadanja. Pomislio sam pih napisano je kao da me pogodilo par moždanih šlagova ili ne znam što. Naravno dao sam i drugima da kao izvidnica to pročitaju.
Ti to moraš objaviti, motivirajuće je plačem i smijem se dok čitam. Ne namjerno izazivam emotivnu disfunkciju i reakciju kod ljudi što god to bilo. Odlučio sam bit ću što nikad nisam bio. Ovca samo ponekad ili često ovisno kako se gleda. Fali mi još par sitnica oko knjige: izdavač, lektor, kolektor, pardon ne kolektor to je . glavna cijev gradske kanalizacije b. sanduk ili mjesto na kojem se skupljaju otpaci.Fali mi sve!!! i lijeva ruka i lijeva noga ima li tko?

Vanja Loco Moto će ti biti izdavač knjige i tako je i bilo. Našao sam dvije sestre jedna mi je bila i ostala grafički guru, a druga urednica. Dali  smo se u posao kojem je bio cilj da ukoričimo mene. Pa već kad pišem da se ne baci. Od 2015 cure dolaze kod mene pola pola. Neupitno je bilo i je da nismo dopustili raznim centrima da odlučuju oko nas. Doći ću do svega nadam se da me moć pisaonog trabunjanja nije napustila. Jedno samobečanje mi je još san , a to je da lijevom rukom obrišem svoju guzicu. Pošto nemam baš stida mislim da ne bi bilo zgoreg pitati nekog " zdravog" da mi to napravi svojom lijevom rukom.
Usput sam zahvaljujući prijatelju Damiru postao i šahovski sudac. Uredno sam položio ispit, učio dan noć i izašao pred tročlanu komisiju i položio ono iz prve. Još sam počeo u svim nedaćama nabijati svoj životopis. E da počeo sam hodati i po 5 km radi partije šaha i kalamuze ili ti kave iz crvene šalice naravno. Neobjašnjivo je zašto me svi povezuju s crvenim, ali baš svi? U biti ja volim ono između plave i crvene sivu zonu ili je to između bijele i crne, pojma nemam. Stvarno ako je neko puknut taj sam, ali bez dijagnoze puknutosti . Kad sam vidio prijedlog izgleda knjige pomislio sam vau. Bit će s tvrdim koricama što znači da ću se moći samoozljediti gađajući vlastitom knjigom.

Moja veza
Zbrkanost mi je ostala 2016 imao sam krasnu djevojku. Našla me ona, pa snašla. Rekla mi je da smo kliknuli, a ja???Što to znači. čak me pitala za poljubac. Ne rade li to muški?!Ovaj svijet odlazi u bananu. Prvo sam mislio u obraz, ali u novom dobu su obraz usta, što je totalno bludno. Ono kao muško da ja pitam nema šanse, ali eto kad pita pomislio sam,. S njom mi je bilo lijepo, ali nisam ja za vezu osim ako je riječ o gumenoj lutki s ebaya. Na nju mogu višestruko kliknuti i probušiti je kad dosadi.
Vezu s djevojkom ja sam naravno višestruko prekinuo, ali kliknuo sam i ja malkice moram priznati, ali solo mi je ipak draže.. Znala je i ona da su Hana i Tea moj smisao postojanja. Nažalost kako kod mene sve bude naopako ta djevojka je odabrala totalno krivi put svojevremeno medijski popraćen i po nju poguban. Nažalost više nije s nama, ali hvala joj na svakom lijepom trenutku. Pokazala mi je da ja mogu opet bit prihvaćen, zagrljen i da se može bez imalo stida šetati sa mnom gradom. Hvala joj to bi bilo dosta za danas..
Promocija knjige

Par puta sam se našao s urednicom i grafičkim gurom. Kad žene uzmu stvar u svoje ruke odrade sve upravo onako kako sa želio, a da pojma nisam imao ni što ni kako želim. pokazale su mi i odmah sam znao to je to.Na knjigu mislim kliknuli smo na prvu. Jedino sam se pomalo uplašio sam sebe na duplerici knjige.
Na prvu sam pomislio da će za promociju biti dovoljna neka omanja učionica ili čak ostava. Vanja promocija će biti u velikoj sali Gradske knjižnice. Treba ti voditelj, gost, hodogram itd. Predgovor mi je napisao urednik jednog lokalnog portala, nepotistički teta( od pokojnog dide sestra) mi je bila glavni gost( dala mi olovku da pišem i ja budala poslušao), a prijatelj je svirao gitaru .Pa ja nisam ni član knjižnice, bio sam u srednjoj, ali još uvijek planiram vratiti par knjiga sad već skoro dvadeset i pet godina nakon.
Trema

Oprala me dobro trema na dan promocije. Što ću obući, ma hlače na šlic/ hr. : patent što bi značilo mogućnost wc a otpada ili druga da budem na promociji s onom stvari vani ako mi se pripiša.
Prijatelj Antun / Marki/ Frka došao je po mene. Vanja sad vidim imamo problem ! Koji? Zaboravio sam gitaru, a ja sviram idem samo po nju kod svojih pa stignemo da je uštimam. Naravno dogodila se panikaaa. Prije promocije doslovno su mi se usta sasušila. Stigli smo na vrijeme po nenormalnoj magli.
Hanu i Teu su dovezli moji, pozvao sam i ex ali očekivano nije se pojavila. Ne znam strah ili što., a hvalim ju. Mnogi kažu i previše.

Nego koliko ljudi stane u dvoranu pitao sam ljubaznu ravnateljicu knjižnice? Oko 250 do 300. ako bude pedeset dobro je, ali snimi sam boce Jane vode. Mislim da sam prije početka promocije popio jedno dvije litre . Natankao sam se. Kad sam podigao glavu , a ono dvorana doslovno puna da punija ne može biti. Obitelj u prvom redu, a tata odozada skoro u zadnjem pun ponosa gleda. Pogledam malo po dvorani i vidim od urednica tatu. Znao sam Opet sam uspio. Naime tata im je bolestan došao i to 4 prosinca te 2018. Gledao sam po dvorani , pa eno i medicinske sestre koja je plakala u hodniku kad su me hitno vozili u Zagreb. Još joj i sestru Đurinu poznam, Svi su tu od gradonačelnika do njegovih oponenata. Vi ste autor knjige da li možete dati izjavu za medije. (N)aravno. Gdje a ono dođem ispred mene desetak novinara ,a u koju da gledam. Pet ženskih i jedan muški novinar Toca nije da sam brojao. Kako Vam je bilo napisati knjigu? Pa što da kažem osim citat izjave " Zajebano" i to sam i rekao uz bar tisuću očnih i čeonih tikova. Već sam počeo skakutat pripišalo mi se. Do početka promocije popio sam mislim i sve susjedne boce vode. Palo mi je na pamet da nekog žicam da ide sa mnom u wc, ali ne bi bilo zgodno.

Izdržati ću u moj mjehur stane paleta vode, fleksibilan je.
Kad bi pogledao u publiku vidio bi njih dosta da plače, a s druge strane malo se smiju, a Hana i Tea me ponosno gledaju. Uspio sam postao sam književnik. U svojoj zbunjenosti ispustio sam se zahvaliti svojoj urednici na silnom trudu. Sandra hvala ti, uspjeli smo. Predsjednica udruge Gordana puno je pomogla u svemu, poznaje me da sam oduvijek malo drugačiji, a nakon moždanog još lupitiji. Još sam trebaš napisati posvete svima koji kupe knjigu. Ajoj, pa i tu red kao da prodajem kruh i to s potpisom. Ljudi su vidjeli da skakučem, pa su me često pitali znaš li tko sam? O naravno vi ste....., malo teže pričam zbog moždanog. Iskreno nemam pojma, par ljudi kao Zoran Pilipović pitao sam tko su nisam ih mogao na prvu svrstati, Drago mi je bilo vidjeti i lijeve i desne zajedno što znači uspio sam biti i ostati čovjek( kiborg), a to je bit.
Tata me ponosno gledao, on se nikad nije gurao u prve redove, ali učinio sam ga ponosnim. Taj dan mi je ostao u posebnom sjećanju, a ne bi ga bilo bez ravnateljice knjižnice, Gordane, prijatelja, obitelji, urednica, , članova udruge ,tristo nas i mene magarca uvjeren sam

Presuda

Napokon došao je i taj dan koji sam čekao 3674 dana 12 sati 5 minuta i 49 sekundi.
Ana mi je poslala prvostupanjsku presudu s komentarom zadovoljna sam. Odbili su jedino sve u tužbenom zahtjevu za bivšu suprugu. To je meni bilo uf ideš, a isprika. Presudu sam poslao par prijatelja koji me nisu nikad pitali koliko, bilo je i onih koji su pitali koliko si se opario.
Nisam ništa kao čovjek koji je isključivo zahvaljujući sujeti, aroganciji, greški izgubio sve osim vlastitog života.
Smatrao sam i smatram da Brodska bolnica mora završiti u medijima. Kroz dan dva došla mi je bivša glavna urednica HRT a radit prilog za emisiju o meni. Odlučio sam to je to što se tiče medija. Napokon Sonja Mikleušević Pavić je rekla da ide u bolnicu da napravi objektivnu priču, a ne subjektivnu moju. Upravo to sam želio. Doslovno da sudac svira kraj. Prevedeno nema isprike, ali ja naravno ne planiram stati dok ju ne dobijem. Bolnica mu mora isplatiti 5.1 milijuna kuna, jedna od najvećih odšteta u RH....., samo su neki od naslova Nisam ni ja znao da je to toliki iznos.

Ubrzo su mi počeli ljudi prepoznavati na cesti. Uvijek uz komentar ili čestitku što sam dobio. Ma nevin sam nisam ništa dobio džabe, pa ti neobjašnjivo objasni na kligonskom, Iznenadio me tekst jedne od najpoznatijih novinarki Telegrama koja je ni više ni manje objavila 90% moga teksta pisanog 2015 za Telegram. Uz sve vodim se kao njihov autor. Novinarka je objavila tekst o meni, a da me nije ni pitala, pa da su mi kćeri svjedočile na sudu što nisu, niti bi dozvolio da se one maloljetne petljaju u to. Novinarku sam zamolio da makne to, ali do dan danas nije. Lovci na klikove. Ravnatelj Brodske bolnice u svojoj izjavi upotrijebio je tipične političke izjave, bez isprike naravno. Rekao je istinu sačekajmo da pravomoćno bude gotovo. Neću moći ni proslaviti svoju pobjedu, mediji su napisali da sam milijunaš, a o tome pojma nemam. Bivšoj supruzi sam javio ako bude pravomoćno da ona mora platiti sudske troškove da ću to ja za nju od toga što mi možebitno dosude po presudi, a ne što dobijem. Dobiti ne mogu ništa osim čokolade, a milijuni i ja ne idemo zajedno. Draže mi ponekad , pardon često biti Milka musav od tih piskaranja o meni. Rekao sam novinarki da ne moći dići vlastitu kćer je strašno, ali nisam joj rekao psst da sam u tome uspio. Pitala me što bi s tim novcem odgovor je bio moj bitak, a to su moje kćeri. Što ja želim, osim one .ne seksi lutke na napuhavanje malo prave fizikalne ništa. Naravno za državnu televiziju još sam rekao da je odnos prema osobama s invaliditetom da su nas stavili u geto.

Poručio sam im još da se bore, ali možda ne uspiju jer ovo je naša lijepa i jedina Hrvatska. Svakako jedan od najgorih  gubitaka mi je smrt tate, koji je doslovno bio moje ruke i moje noge. Naravno nakon tako velikog gubitka teško je ići dalje.“ Pošto ja malo sporije shvaćam Shvatiti da više nisi tu teško nam je svima. Tata moj fališ nam jako i falit ćeš svakim danom sve više. Težak život koji si imao, dao ti je ono što si želio da postaneš dida. Znam da se često nismo slagali oko puno toga, ali volio si uvijek biti tu uz nas, naravno uz svoju dozu šetnja od desetak km dnevno -Ponosan što sam te imao, iako će mi dugo trebati da razumijem i vjerujem da te nema. Za mene si uvijek tu, za svoje unuke, mamu i mene. Ti si uvijek bio tu za nas. Sitnice su te činile sretnim. Za šah si bio lumen, a za matematiku da ne govorim....Osobno smatram da kraj ne postoji i da ćeš uvijek biti s nama. Nisi bio čovjek od puno riječi rekao bi " Tako mora biti". Nažalost, moralo i bilo je. Otišao si, a shvatiti kako bez tebe teško je.

Sve dok smo mi živi , živ si i ti u nama i pored nas, tata moj.“. Moram priznati da mi je gubitak vlastitog tate dosad bio najteži uz odlazak supruge do sad. To  je život  u kojem se trebamo boriti da iščupamo sve pozitivno iz njega, a negativno bar probamo zaboraviti.

Mir mir

 S Ivanom/Ivom sam se u međuvremenu „sprijateljio“, unatoč svim presudama i mome zbogom., kćeri već  četiri  godine budu pola kod mame, pola kod mene. Zajedno podižemo i odgajamo Hanu i Teu usprkos svima. Nadam se ia će I taj sud završiti da kćerima pružim neku sigurnost.

 Za kraj ostavljam za ono što sam ja : Hanu i Teu (meni najbitnije). Ni krive ni dužne pratile su svoga tatu i navikle se na mene. Neću emotivno završavati jer moj život nije gotov( iako stalno si dijagnosticiram s  guglom neku novu bolest, sad istražujem zašto mi je vrat malo natekao), on u 37 počinje. Plakati ne mogu, niti želim, ali vam dajem svima osmijeh. Završit ću u Teslinom stilu: ˝Ponosan svojim borgovskim rodom i hrvatskom domovinom˝.