SB Online
Promjena teme
Prijava
Pretraži SB Online

DNEVNIK BOLESNIKA: Kuća-poso-birtija

SB Online | DNEVNIK BOLESNIKA: Kuća-poso-birtija SB Online | DNEVNIK BOLESNIKA: Kuća-poso-birtija

PRIJE 2 GODINE
TEKST: Vanja Krnić

Prilagodba teksta ▼
KONTRAST
VELIČINA SLOVA
RAZMAK IZMEĐU SLOVA
RAZMAK IZMEĐU RIJEČI
PRORED

Bolest  te prisili da budeš sve ono što ne želiš . Kao i ostali  pare sve manje vidiš, a one ti trebaju da živiš, preživiš rehabilitiraš se. Koliko god da te samo stanje zvano bolest ponizi, toliko još spoznaja da ne možeš ništa sam jesti, piti hodati, a da to opet možeš trebaju ti pare, a njih nemaš.

KUĆA, POSO,  BIRTIJA

   Ovaj put sam se bez problema popeo do 4 kata. Lijepo je i na moru, ali kod kuće je najljepše. Snovi da ću jednog dana, biti uspješan i privređivat za svoju obitelj su ipak bili samo snovi. Na moju žalost uništeni u začetku. Moj san je bio taj Pandak ( muško), bolnice, bušenja stomaka, vrata, pluća, vađenja zubi itd. Svaku noć iako bi bio daleko od bolnice, bio bi u njoj. U ovom životu sam na neki način umro i rodio se opet. Prijašnji ja je sahranjen, ali bez grobnog mjesta. Od prijašnjeg ˝ja˝ su mi ostale uspomene, ali i dvije radosti u novom ja.
Hana, Tea, supruga, roditelji i prijatelji davali su mi snagu, da sva moja ja (mislim na sebe) ne postanu aorist. Nisam nikad mrzio, ali pokušavao sam shvatiti, da je onaj lik iz 14. 12. 2009. aorist. Da me je bar uz moždani pogodila neka amnezija, ali nije pompamtio sam sve.
Kako to izbaciti iz glave? Joga, mantre, ma kako kad ti se to stalno vraća. Želim biti kao prije. Obriši slinu, musav si. Grrr..... pa ni curenje sline nisam mogao kontrolirati. Hana je tiha po naravi a Tea, totalna suprotnost. Hanu kad bi ostavio da se igra u kutu, bila bi tišina a Teu vjerojatno toga kuta više ne bi bilo. Tea bi svako jutro spavala dok bi dolazila Ivana fizioterapeut. Ja bi hodao  gore, dolje po sobi, bočno i ne znam kako još. Ivana je prva kao radni instrument počela donositi oklagiju (štap) za vježbanje. U krevetu bi ga morao dići gore dolje 10X puta, sve su serije od 10 puta, osim ako varaš:

- 1,3,5,7, 10 gotov sam, 10 zar nisi čula?

-Vanja stali smo na 4 sad moraš do 15, ali te slušam. Uf te žene.

Krštenje i pričest; romantika, a ja gladan

Opet sam uletio u rutinu. Umjesto posao, kuća, birtija, nova rutina je bila buđenje, previjanje pega, točenje želuca putem pega, fizioterapeut, pa opet točenje, popodnevno spavanje, opet točenje, onda malo puno interneta, pa naravno pogodite opet točenje, previjanje pega (to je supruga radila bljak), pa spavanje. Samo je birtija falila. U toj svoj smušenosti sjetili smo se da smo Teu zaboravili krstiti. 

-Hoćemo li? 

-Da dragi.

 Već sam vidio propasiranu i miksanu pečenku kako ide u tekućem stanju kroz peg pa smo krštenje dogovorili za studeni. Živcirao me onaj pogled sa 100 upitnika kada pričam. Pa kako me ne razumiješ, kad sam sebe ne razumijem? Prije sam čitao kako pojedinci poslije moždanog propričaju neki drugi jezik. Kud ja baš nađe japanski i to neki i njima samima nerazumljiv dijalekt. Navratila je odvjetnica Natalija, koja je uzela iskaze supruge i mene a kopije dokumentacije smo dogovorili poslati joj poštom. Rekla je da će me zastupati sa partnericom Anom, koja će mi do kraja godine napisati tužbu i poslati je, kao i punomoći za zastupanje. Ona „Bum te tužil“ je postajala realnost, samo još tužbe nisam imao. Natočio sam se do 68 kg. sa tendencijom rasta, naravno kilaže mislim. Kako su kilogrami išli dolje, počeo sam razmišljati kako da zaustavim da idem gore u kilaži. Većina onih koji su mi dolazili spadala je u kategoriju 100 plus kg., pa sam im i dalje bio mršav.

 Što radim kad mi je dosadno? Moram se društveno aktivirati, ali kako. Nemaš para za pivu, a ni ne piješ. Virtualno, a kako drugačije. Desni kažiprst i onaj srednji (fuck you) rade savršeno.
Stvarno sam bio brz trebalo mi je samo 10 mjeseci da skužim poruke koje su mi ljudi slali, nije bilo onih ˝r.i.p. Vanja˝, nego tipa: ˝Vanja što se događa sa tobom˝. Ona od supruge mi je bila najdraža pa ću je kopirati: “Dragi moj, ne mogu ti opisati riječima koliko mi nedostajes, svaki dan mislim na tebe tebe sretnoga sa nama, jedva čekam taj dan da budemo zajedno i da budes sretan. Za tebe bi dala svoj zivot volim te najviše zapamti to. Misli molim te na svoje djevojcice neka ti one daju snagu za život one te trebaju ti si im tatica nemoj da budu bez tebe nemoj imaj snage one te vole a trebaš i meni ne mogu bez tebe. Zauvijek tvoja ....“, moj odgovor je bio do bola kako bi rekli romantičan i to nakon 8 mjeseci: ˝Gladan sam, što ima za večeru˝ ,kad sam sa par godina odmaka pročitao odgovor, nisam mogao vjerovati koliko je hladan bio. Drugima nisam ni odgovarao samo sam lajkao. Tih dana me posjetio i majstor od weba i tehnike Igor, plesa, stari rocker, kojeg godine ne mijenjaju, kao ni njegovu frizuru, ni političke stavove. Nisam imao ni piva da ga ponudim, šmrc.
-Stari drži se, brzo ćemo popit pivu.

Hana je u to vrijeme isto imala pričest Hana je bila u bijelom kao anđeo s mobitelom naravno.

Bogataš nisam

 Malo mi je bilo teško gledati te sve ljude, kao da virim u prošli život. Nekako su postajali sve bitniji lajkovi, sheranje, smajlići i ne znam što već ne. Trebalo vremena da se prilagodim. Kako je biti totalno beskorisan. Ma strava. 

-Vanja da li znaš da imaš prava na primanja? Kakva primanja? Pomoć, koja se zove Osobna invalidnina.

-Invalid valjda jesam. Predat ćemo papire za komisiju. Gdje se to predaje? U Centru za socijalnu pomoć.

Uvijek su mi pojam socijale bili likovi koji dolaze u bijesnim autima po pomoć, takve sam smatrao parazitima i krpeljima naše države.

-Nećeš prositi, ali ta invalidnina je tvoje pravo. 

Opet sam pogazio svoja načela od prije (opet me ponizila) i otišao u socijalno sa suprugom na to vještačenje. To socijalno je tama 20 m udaljeno od mjesta sa početka moje priče gdje sam imao prvi moždani udar.

-Kroz neko vrijeme ćeš dobiti rješenje i sve zaostatke koji ti pripadaju od podnošenja zahtjeva. 

-Kolika je ta naknada?

- 1250 kn je maksimalna.

 Pomislio sam i 500 kn će biti dovoljno još dok je supruga na porodiljnom, bar za pelene. 28. 9. kum Kruno postao je tata mala Gabrijele. rođenje njegovog prvog djeteta do dan danas nismo zapili i proslavili. Izlasci su mi postajali sve češći, naravno uz pomoć štake i tjelohranitelja. Razmišljao sam sve više da odbacim tu štaku. Pečenka za krštenje je bila naručena .Čak sam se morao ići kod popa ispovjedati. Kleknut nisam mogao. Ja ne klečim, pa sam sjeo pored njega. Sasuo sam mu sve svoje grijehe na japanskom. Blijedo me gledao i dao jednu molitvu za oprost, a supruzi je dao više. Hehe, kad sam dobar što ću. Na odlasku mi je rekao:

- Zbogom, a na taj pozdrav dobijem rogove.


Ocijenite članak

Prijavite se da možete ocijeniti ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Prijavite se da možete komentirati ovaj članak. Ako još niste registrirani, registrirajte se ovdje.

Vezane teme: