Gradnja silosa za 50 tisuća tona pšenice i u Brodsko-posavskoj županiji? Evo kako i zašto...

Hrvatska poljoprivredna komora (HPK) predstavila je prijedlog novog modela proizvodnje i otkupa pšenice. Radni dokument "Poljoprivreda 2050: Vizija hrvatske poljoprivrede - pšenica kao prvi veliki primjer“ predviđa izgradnju pet silosa u pet slavonskih županija, čiji bi vlasnici bile proizvođačke organizacije. Cilj je, ističu iz HPK, proizvođačima omogućiti veću pregovaračku snagu, skladištenje vlastite pšenice i prodaju u trenutku kada su tržišni uvjeti povoljniji.

Nakon žetve poljoprivrednik često mora brzo prodati pšenicu jer mu treba novac. Tada je njegova pregovaračka pozicija najslabija, a upravo je to nešto što HPK želi da se promijeni. Ne želimo da država određuje cijenu pšenice, nego da poljoprivrednik dobije mogućnost da sam odlučuje kada će i kome prodati svoju pšenicu, istaknuo je predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Željko Mihelić.

Predviđena je izgradnja silosa u Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj, Požeško-slavonskoj, Virovitičko-podravskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji. Svaki bi imao kapacitet od 50.000 tona, odnosno ukupno bi bilo osigurano 250.000 tona skladišnog prostora. Izgradnja u drugim županijama također bi bila moguća ako za to postoji potreba i odgovarajući proizvodni kapaciteti.

- Ne želimo samo graditi silose, nego novu tržišnu snagu hrvatskih poljoprivrednika. Silos bi bio u vlasništvu proizvođačke organizacije koja mora dokazati da njezini članovi mogu osigurati najmanje 50 post kapaciteta silosa iz vlastite proizvodnje da bi mogla sudjelovati u projektu. Kod silosa od 50.000 tona to znači najmanje 25.000 tona pšenice članova. Uz prosječan prinos od 6,25 tona po hektaru to je oko 4.000 hektara. To znači da silos nije nečija tuđa infrastruktura, već infrastruktura proizvođača - objasnio je Ivan Valentić, predsjednik Odbora za ratarstvo HPK.

Iz HPK ističu kako pojedinačni poljoprivrednik, neovisno o veličini gospodarstva, nema pregovaračku snagu kakvu može imati nekoliko tisuća hektara zajedno. Proizvođačka organizacija, osim skladištenja, trebala bi omogućiti i zajedničku nabavu repromaterijala.

Proizvođačka organizacija ne treba samo čuvati pšenicu, nego članovima omogućiti jeftiniju proizvodnju. Za oko 4.000 hektara može se zajednički nabavljati sjeme, mineralno gnojivo, sredstva za zaštitu bilja, plavi dizel i drugi repromaterijal. Velika količina omogućuje pregovaranje s više dobavljača o cijeni i uvjetima, čime se smanjuje trošak proizvodnje. Cilj je da proizvođaču ostane više novca po hektaru, kazao je Ivica Baranašić, zamjenik predsjednika Odbora.

Prema predloženom modelu, 65 posto vrijednosti silosa financiralo bi se kroz odgovarajuće mjere ruralnog razvoja, 15 posto kroz predloženi HBOR-ov financijski model s mogućim otpisom dijela glavnice, a 20 posto osigurala bi sama proizvođačka organizacija. Predlaže se da proizvođači budu vlasnici silosa, a poslovanje vodi profesionalni menadžment zadužen za nabavu, skladištenje, financiranje, logistiku, prodaju i izvoz. Takav bi sustav omogućio skladištenje pšenice, korištenje uskladištene robe za kreditiranje, izbjegavanje prisilne prodaje nakon žetve te pristup većem broju kupaca i izvoznim tržištima. Prijedlog uključuje i financiranje putem skladišnice do devet mjeseci te sufinanciranje dijela kamate kroz de minimis potpore. Razrada tih modela tek slijedi u suradnji s financijskim institucijama i nadležnim tijelima.

Iz Komore naglašavaju da je riječ o podlozi za javnu raspravu, a ne gotovim investicijskim projektima. Nakon rasprave za svaki bi se centar trebali definirati proizvodna baza, lokacija, logistika, kapacitet, investicijska vrijednost, vlasnički model, izvori financiranja i poslovna održivost, s ciljem da proizvođači imaju veću kontrolu nad proizvodnjom, skladištenjem i plasmanom pšenice.

izvor: agroklub.com
naslovna foto: Maja Celing Cenić