20. POKLADNO JAHANJE U RUŠČICI - Više od 50 pokladnih konjanika projahalo ruščičkim šorovima

Vrhunac je pokladnih dana, prije početka još jednog korizmenog vremena. U skladu sa stoljetnom tradicijom u slavonskim selima, posebno u graničarskom Posavlju, sve je u znaku maškaranja i pokladnih jahanja. Tako je bilo i ove prohladne nedjelje, 15. veljače u Ruščici, u općini Klakar, gdje su konjogojci iz Udruge Lipicanac oživjeli ono što se upravo ovdje događalo prije nekoliko stotina godina, u doba Vojne Krajine, gdje su konjanici čuvali granicu na Savi, au vrijeme poklada jahali seoskim šorovima i pjevajući uveseljavali narod, a domaćini su ih ispred kuće dočekivali. okrjepom.

Kako bi i taj običaj sačuvali od zaborava, pozvali su ga u goste svoje prijatelje jahače sa svih strana Slavonije i priredili manifestaciju kojoj je upravo to i cilj - čuvati stare običaje naših predaka i prenositi ih na nove generacije. Na 20. tradicionalno Pokladno jahanje u Ruščicu došlo je više do konjanika sa svojim lipičancima i vrancima, iz svih slavonskih županija. Doček je bio u centru sela, pokraj marijanske župne crkve, gdje su ih pozdravili predsjednik Konjogojske udruge Tomislav Lucić i načelnik Općine Klakar Tomislav Pendić. Blagoslov na sve jahače i njihove konje kao i brojne goste molio je župnik vlč. Ivica Tušek.

Imamo se čime ponositi, imamo što u naslijeđe ostaviti našoj djeci. To su ovi prekrasni konji, uz koje se vežu brojni običaji i bogata tradicijska baština naših predaka. Naš je zadatak sve sačuvati od zaborava, pa i kroz ovakve manifestacije, okupljanja i druženja, posebno sada u pokladno vrijeme. Dobra je vijest, vidjeli smo to iu Ruščici, da ima puno mladih koji vole konje, koji svakog vikenda već mjesec dana dolaze na pokladna jahanja diljem Slavonije. 
 

Na čelu pokladne povorke jahali su konjanici odjeveni u povijesne odore graničara iz doba Vojne Krajine, riječ je naravno o replikama, što su za ovu prigodu posebno sašili vrijedne čuvare tradicijske baštine. Mi u Ruščici imamo još brojnih zaljubljenika u konje, koji u svojim domaćinstvima imaju 30 ak konja lipicanca, bave se time iz ljubavi prema ovoj plemenitoj životinji. Svi su aktivni i udruzi. Raduje nas da imamo sve više mladih koji su ipak odlučili ostati 'svoji na svome' i nastaviti čuvati ovu jedinstvenu tradiciju svojih očeva i djedova posebno kad je riječ o konjogojstvu , rekao nam je Tomislav Lucić, i najavio nastavak tradicije u Ruščici, koja svake godine privlači sve više posjetitelja, posebno iz Slavonskog Broda i okolice, a domaćini u selu prostiru bogate slavonske trpeze.
 

 " I ovog puta tu su nam na trpezi domaći slavonski tradicionalni specijaliteti od šunke, kulina, kobasice, slanine, čvaraka, krofni i pogačica, kolača svake vrste i šarenih slastica za djecu, i naravno vina i rakije da se srce uveseli i duša ugrije ", rekla nam je Marijana Pendić, domaćica prve postaje gdje su vrijedne žene iz njezine obitelji ili brojne susjede iz Kozarčeve ulice pripremile bogatstvo. trpezu za pokladne jahače.
 

Ljubav prema konjima Goran i Josipa petvorili su iu bračnu
 
Druga postaja bila je kod obitelji Lucić. Četiri su brata, kuća do kuće koji su sa svojim obiteljima bili domaćini pokladnim konjanicima. Upravo u toj obitelji prošle je godine stigla i prijelijepa priča: ljubav prema konjima dvoje mladih pretvorila je u bračnu ljubav; to su Goran Tripić iz Podvinja i Josipa Lucić iz Ruščice, kći predsjednika KU Lipicanac Tomislava Lucića. - Poznajemo se Goran i ja već dugo godina, upoznali smo se upravo na pokladnom jahanju tu u okolici, i eto već šest godina smo zajedno, a 2025. uplovili smo u bračnu luku. Ove godine ćemo postati i roditelji, tako da ćemo sigurno imati nasljednike ove naše prekrasne tradicije, na koju sam jako ponosna - rekla nam je Josipa, sada podvinjska snaha.
 

A i Goranu odgovara što je ruščički zet, lijepo su ga rekli, primili u obitelji Lucića. Taj mladić svake godine ide na pokladna jahanja, unatoč tome što radi na terenu u inozemstvu, nema te granice koja će ga odvojiti od konja. A, tu mu je ljubav od djetinjih dana usadio djed Franjo Jarić iz Glogovice. - Ništa bez moga dide Franje. On je slavonska legenda. Kod njega na domaćinstvu čuvam svoja dva lipicanca s kojima evo ponosno jašem našim slavonskim selima i šorovima. Ne samo o pokladama nego cijelu godinu. Konjogojstvo mi je donijelo i životnu družinu, moju Josipu, uskoro ćemo postati mama i tata i presretan sam - ispričao nam je Goran Tripić. I svojom pričom uputio jasnu poruku i primjer svim mladima: ostanite u Slavoniji i čuvajte svoje! 
 

Pokladni konjanici su nakon Lucićeve, zastali još na dvije postaje u Ruščici, kod obitelji Ivana Mirkovića i Vedrana Mirkovića , gdje su se gostili, svakom pjevajući: domaćine tebi puno hvala, što je nama tvoja ruka dala, jer, poklade su milo janje moje, barem da su u godini troje! 
 

Nakon cjelodnevnog jahanja, druženje je nastavljeno zajedničkom večerom u mjesnom domu u Ruščici do dugo u večeri, uz pjesmu i svirku slavonskih tamburaša.
Izvor: I.V.