Trideset godina stariji i iskusniji, krenuo sam u susret boljoj prošlosti, na pompozno najavljivani koncert „Sedmorice veličanstvenih“ predvodnika nekadašnjeg novog vala.
Svirati glazbu koju voliš, onda kad ti to želiš i tamo gdje ti želiš, mogu samo rijetki sretnici. Već je i to dovoljan razlog za bavljenje glazbom, ako vam svjetska slava, velika lova i popratni stereotipi nisu glavni poticaj za hvatanje instrumenta u ruke.
Plodna godina, puno koncerata, popriličan broj novih izvođača... Okupljanja bandova za koje smo mislili da ih više nećemo čuti uživo… Dado Topić na Eurosongu. Odlazak Kreše Blaževića, Đorđa Novkovića, Toše Proeskog, drugi Festung fest, to su glavne značajke 2007. godine u raspjevanoj našoj.
Dok me Kopriva iz grupe “Legen”, inače naš “bivši brodski zet” (kako sam voli reći), upoznavao sa Aboridžinima i Irancima koji su te večeri nastupali na “Etno ambient Saloni 2002”, među pokislim antičkim kamenjem zamijetio sam uglađenog starijeg gospodina, Gibonnijeva oca, Ljubu Stipišića.