|
Imaš izbor-izaberi sreću |
|
|
|
|
|
||||
|
Udruga (u nastajanju) za promicanje mentalnog zdravlja prema načelima teorije izbora W. Glasera
UBIJA ME DOSADA……. (ILITI ŠTA DALJE?) Nisam ovih dana pisala jer me „prala“ moja „nesreća. Nesretna sam jer nemam love ići na more ove godine a cijelu sam godinu rintala i zaslužila taj odmor. Nesretna sam jer živim s čovjekom koji me toliko puta iznevjerio da sam polako iz faze ljutnje, razočarenja i bijesa prešla u fazu ravnodušnosti, bezosjećajnosti i dosade s rijetkim bljeskovima normalnosti. Nesretna sam jer imam mamu kontrol freak koja mi stalno visi nad glavom i „otvara oči“.Mislim, uglavnom je to istina što ona kaže pa zato valjda i boli ali svejedno imam previše godina da bi ona ispravljala krive Drine u mom životu. Nesretna sam jer mi se čini da puno ljudi oko mene uživa u nečemu a ja ne. Nesretna sam jer nemam cilj u svom životu a i da imam nisam sigurna i da ga imam jel bi ga mogla ispuniti i doseći kad stalno nekog teglim na leđima. A što bi ja to ono htjela? Htjela bi putovati……. Htjela bi uza se imati osobu kojoj mogu vjerovati…. Htjela bi si kupiti sto i jednu sitnicu i krupnu stvar…….. Htjela bi imati neki cilj u životu i onda ići prema njemu a ne ovako dezorijentirano gubiti dane…….. Htjela bi postati svjesna što me usrećuje i onda to i raditi ili tako živjeti…… E pa po teoriji izbora valjda sam izabrala biti nesretna. Jednim velikim dijelom jesam, nije mi to više teško priznati ljudima koji me ne poznaju ali je još uvijek bliskim osobama ali sam valjda i sama prema sebi prezahtjevna da bi izabrala sreću. Ne vesele me sitnice koje si mogu priuštiti nego me unesrećuje pomisao na ono što ne mogu imati. Mislim da u tom grmu leži zec! A zapravo, možda bi bila sretna kad bi uz sebe imala osobu koja me poštuje i koje je prema meni iskrena. Ništa posebno a opet tako dragocjeno! A ja sam se zakopala i ne vidim put van. To je moja najveća nesreća. Mislim, izbor je tu jasan,vidim ga ja, nije u tome problem. Problem je u tome što ne mogu očito napraviti sama taj korak a bojim se potražiti pomoć od drugih da ne dođe do skandala jer mislim da bi mi tek tada počela noćna mora. I tako se vrtim u začaranom krugu, malo gore, pa opet dolje…….
Do sljedećeg čitanja pozdravlja vas vaša Anngie! (#) 23.07.08 17.18 vasa_anngie komentari (1) dodaj komentar • tako malo hrabrosti treba i puno snage za put od sebe k sebi ... (26.07.08 18:09 anja) TEORIJA IZBORA: DAKLE O ČEMU SE RADI…. "Godine istraživanja i promišljanja dr. Glassera su rezultirale razvojem teorije koju on naziva teorijom izbora. On dokazuje kako je, kad je riječ o onome što medicina etiketira kao mentalnu bolest, zapravo riječ o različitim stupnjevima i oblicima nesretnosti.“ Osobno mislim da je dosta teško iskreno sam sebi priznati vlastitu nesreću jer to za sobom povlači niz pitanja i izbora koje moramo prvenstveno i dalje postavljati i objašnjavati sami sebi. Od kad sam to ovdje javno (koliko-toliko) rekla nekako sam mirnija, lakše mi je. To je tek prvi korak i sad treba snage i hrabrosti za dalje – uvidjeti što me to čini nesretnom i mogu li to nekako promijeniti i zbog sebe i zbog ljudi oko sebe te imenovati te izbore koji su me doveli do toga da mislim da sam nesretna. „Središnje mjesto u knjizi ima uvjerenje dr. Glassera kako velik dio ljudske nesretnosti ovisi o izborima koje činimo. Pokazuje da postajemo odgovorni prema samima sebi kad počnemo prepoznavati svoje izbore i spoznavati da su to NAŠI VLASTITI izbori. Postajemo odgovorni u pozitivnom smislu, što znači sposobno odgovoriti i učiniti zdravije izbore.“ Mislite li vi za sebe da ste nesretni? Jeste li za to kad okrivili druge? Čini li vas nesretnima partner/partnerica ako zaboravi neke važne datume ili nešto što je VAMA važno? Čine li vas nesretnima vaša vlastita djeca jer baš uvijek i sve rade po svome i „ništa ne slušaju“? Jeste li nesretni ako radite na slabo plaćenom poslu s gnjavežom od šefa a znate da možete više i bolje? Sad razmislite još jednom. Jesu li doista za sve to „krivi“ partneri, djeca, šefovi, roditelji….? I jesmo li stvarno bogovi kad mislimo da to baš MI možemo promijeiti ako budemo dovoljno uporni u kritiziranju, vrijeđanju, omalovažavanju, kaznama…?? Ili mi sami odabiremo da nas to čini nesretnima? Ajmo pogledati mogu li ove situacije izgledati i drugačije i učiniti nas sretnima ako ih okrenemo i izaberemo drugačije! Partner/ica se nije sjetio važnog datuma. Nije smak svijeta, možda samo i on/ona čekaju da se ja sjetim! Iznenadit ću ga umjesto da gunđam ili kritiziram zbog propusta. Pa kad budemo zajedno klopali neku finu tortu, neću li se osjećati sretnijom nego da ljuta odem spavati jer mi se „srušio svijet“. Stalno čekam da me nazove prijateljica jer mislim da bi se i ona katkad trebala prva mene sjetiti i prva nazvati. Ogorčenost raste do te mjere da može ozbiljno narušiti jedno kvalitetno prijateljstvo. A zbog čega? Jer sam JA čekala da ona MENE PRVA nazove. Neš razloga! Ma dignut ću telefonsku slušalicu i nazvati je ako će me razgovor s njom učiniti sretnijom! Zapravo kad malo bolje pogledam, pa to su sve tolike sitnice a mogu donijeti sreću! E pa sad ću uzeti telefon i nazvati tu „nemarnu“ frendicu! I ne, neću je napasti zašto ne zove, nego ću joj reći da bi mi bilo drago da navrati kod mene ili me nazove kad bude u blizini pa da se vidimo! A vi slobodno komentirajte ili odgovorite na neka moja pitanja. Iako su to moja unutarnja razmatranja i previranja, slobodno se uključite! Do sutra, vaša Anngie! p.s. Do trenutka kad sam ovo stavila na net sam nazvala frendicu, malo popričali i dogovorili kavicu za sutra da naširoko raspredemo što se događalo protekli tjedan. (#) 13.07.08 17.01 vasa_anngie komentari (2) dodaj komentar • to je to- kiss (keep it simle you stupid ...) (14.07.08 16:37 marija) • ja bih bio sretan da dobijem milijun, platim sve dugove i odem iz ove močvare (20.07.08 13:08 enzo) KAKO SAM DOŠLA DO IDEJE.. S obzirom da je ovo moj prvi blog i prvi pokušaj da ovako nešto javno počnem nešto pisati o sebi bilo bi u redu da se predstavim i kažem par riječi o sebi. Zovem se Andrijana i imam 32 godine i već neko duže vrijeme mislim za sebe da sam nesretna. Ne, ne bolujem od neizlječive bolesti, nisam manična niti depresivna, nemam shizofreniju pa bi mnogi mogli reći da onda ni ne znam što je nesreća. Oni koji bi se suzdržali od takvog komentara pročitat će da sam jednostavno nesretna, moglo bi se reći i nezadovoljna svojim životom, ili bolje rečeno izborima koje sam napravila do sada. U razgovoru sa svojim on-line psihoterapeutom još uvijek nisam razriješila jesam li ja ta koja pokušavam kontrolirati sve oko sebe ili samo dopuštam da drugi previše kontroliraju mene. Ja osobno mislim da je sad i jedno i drugo posrijedi i da odatle i kreće moje nezadovoljstvo. Od početka me upućivao da ne bi bilo loše da u Brodu pokrenem neku grupu za pružanje podrške s obzirom da sam izjavila kako tu zapravo i nema nekog stručnog s kim bi mogao popričati a bez da ti ne uvale neku dijagnozu i lijekove (ispravite me ako griješim). „Ma daj, molim te“, uvijek sam govorila, „ nemam ja pojma kako se to treba napraviti“. Objašnjavao mi je kako kad grupa jednom krene oblikuje sama sebe. Čitam ja to po raznim knjigama no međutim ni dalje mi nije jasno kako to funkcionira ali valjda će i to doći jednog dana. Jednom me tako ohrabrivao i uvjeravao da ja to mogu da sam čak i sastavila i objavila jedan mali, nazovimo to oglas, u kojem sam se obratila ljudima koji su iz bilo kojeg razloga nesretni i trebaju podršku da se sastanemo i oformimo grupu. Ne grupu u kojoj će se međusobno očajavati, ne matching grupu u kojoj ćemo tražiti srodnu dušu, nego grupu koja će se sastajati po dogovoru, međusobno slušati, razgovarati, pružati podršku i uvažavati a ne kritizirati niti podcjenjivati a kamoli kontrolirati jedni druge. Pokušaj je neslavno propao i nije bilo više šanse da to ponovno pokušam jer su me komentari dotukli kao da me netko dobro ispljuskao. Sa on-line psihoterapeutom već duže vrijeme ne pričam jer sam sigurna ne bi li me i on osuđivao i razuvjeravao oko izbora koje sam napravila ( vjerojatno ne bi, jer koji sam ja faktor u njegovom životu ali ja još uvijek malo vjerujem da se svijet vrti oko mene…) ali mi je u ruku dopala knjiga dr. W. Glassera PSIHIJATRIJA MOŽE BITI OPASNA ZA VAŠE MENTALNO ZDRAVLJE i u njoj sam našla potvrdu za neke svoje zamisli. Malo sam surfala po netu i pronašla da u Zagrebu postoji udruga za realitetnu terapiju koja djeluje i educira po načelima njegove teorije izbora i o još od 1988. godine!! Iako sam se i prije u svojoj struci susretala s ovim autorom i nekim njegovim knjigama, nisam ga nikad doživjela u ovom svjetlu. Po njegovoj teoriji to izgleda jednostavno – imaš pravo birati, pa kad je već tako, izaberi život u kojem ćeš biti sretan. U zbilji je to malo kompliciranije jer takav život podrazumijeva da se izbjegava kontrolirajuće ponašanje u odnosu prema drugim ljudima a to je vrlo teško jer na takav način mi ljudi održavamo privid svoje moći. Da ne duljim sad previše u ovom uvodu nego ću više o tome u svojim sljedećim razmišljanjima. S obzirom da me ta knjiga iznenada tako ponijela možda je to znak da bi trebala ponovno pokušati oformiti jednu grupu za pružanje međusobne podrške ljudima kojima to treba i koji se jednostavno osjećaju nesretnima. Samo ovaj put malo manje agresivno i ne s previše očekivanja. Zato sam i izabrala formu bloga – tko se bude našao u ovome, čitat će, komentirati, eventualno pokušati stupiti u kontakt sa mnom pa se možda nešto stvarno i pokrene. Kom to nije milo, neće niti čitati ili će nakon pročitanog nastaviti živjeti kako misli da mu je bolje i neće se prestati zbog toga svijet okretati. Ja ću nastaviti bilježiti dalje svoje spoznaje vezane uz sve gore napisano sa željom da pomognem sebi i drugima i da zajedno shvatimo da sami kreiramo svoj život i sreću, samo je treba odabrati. Do novg članka pozdravlja vas Anngie! (#) 12.07.08 16.08 vasa_anngie komentari (1) dodaj komentar • poštovana kolegice, web stranica HURT-a je: www.udruga-hurt.hr napominjmem ovo jer ste stavili link na stranicu HURT-a. srdačno (12.08.08 21:27 Igor Longo /mail /url) |
posjeta: 607 glasova: 35
|